KAKO DO SPUŠTANJA TENZIJA Ključanje Kosova može da smiri samo JEDAN POTEZ

Dating > KAKO DO SPUŠTANJA TENZIJA Ključanje Kosova može da smiri samo JEDAN POTEZ

Click here: ※ KAKO DO SPUŠTANJA TENZIJA Ključanje Kosova može da smiri samo JEDAN POTEZ ※ ♥ KAKO DO SPUŠTANJA TENZIJA Ključanje Kosova može da smiri samo JEDAN POTEZ

Izvinjavam se, izgleda da imam pogrešan dokument. To je značio i povratak Karađorđevića, ali ovog puta u okvirima Ustavne monarhije, što je korak naprijed kojeg su mnogi pozdravili. Ne gori kao nekad.

Ali, sada se radujemo jer vidimo da se javljaju nagoveštaji da Srbija ponovo obnavlja te svoje odnose iz prošlosti Odmah nakon uspešno izborene nezavisnosti od Portugala 1975. Ako mu dadneš vode, odmah će krepati! Jednostavno više se ne može pozivati samo na hronologije i zakljuèke izvedene iz odreðenih posmatranja. Istrebljenje ne samo jataka već i simpatizera komunističkih, u toku je. Kao nas- tavak te historijske linije srpskog ideala i suprotstav- ljanja Andrić uvodi temu tzv. Oèekivalo se da æe politièki teatar izazvati izvesne promene u društvu, a to se pod njegovim pritiskom ipak nije dogaðalo. Iz sli- jedećih citata i analize vidjeće se očito da je takvog Bahtijarevića uzeo samo radi tendencije da što impresivnije dokaže nemogućnost da se muslimani uopšte mogu pri- lagoditi savremenim idejama nacionalnog i društvenog napretka, čak ni oni školovani, nego da 'moraju propasti' ako im on izričito proriče 'dubokoumnim' svojim obrazlaganjem, i bez imalo suz- držljivosti 'kreše im to u lice'. Uz škripanje guma konvoj s Franjom Ferdinandom stiže do gradske vijećnice. Savez nezavisnih socijaldemokrata izgubio je dosta glasova na prošlogodišnjim lokalnim izborima i teško će ih nadoknaditi.

I onda okrećući se uzdrhtalom Ciganinu dodade blaže: - Šest ti je groša za posao, ajoš šest ako ostane ao mraka živ. Prelazimo sada na drugu stranu, na dnu strane. Mehmed II, gnjevan činjenicom da mu se ovaj odbija pokoriti, pokreće invaziju na Bosnu i uskoro zarobljava kralja Stjepana.

PRIJAVITE SE - Insistiranja na republici nema. A kad neškodi, može da koristi!

Majke Srebrenice uputile su zahtjev sa šest tisuća potpisa generalnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu da preispita ulogu predsjednika ICTY-a Theodora Merona. Smatraju da je u više navrata pokazao pristrasnost u određenim predmetima te da vrši pritisak i na druge suce. Majke Srebrenice i ranije su u više navrata upozoravale da predsjednik Haaškog suda Theodor Meron djeluje pristrasno, a njihove sumnje potkrijepilo je i nedavno pismo suca Frederika Harhoffa koji također sumnja da je Meron vršio pritisak na sudije u Hagu u nekoliko predmeta. RSE: Što mislite kako će Tužiteljstvo reagirati? Hajra Čatić: Nadam se da će imati razumjevanje jer ogorčenost porodica je velika zbog nekoliko posljednjih presuda. Mi smo jučer predali zahtev šefu Misije pri Ujedinjenim narodima. On nam je rekao da će odmah zahtjev proslijediti, ali ja ne znam koliko ćemo mi čekati na bilo kakav odgovor. Njezin predsjednik Sinan Alić kaže za naš da je Meronova uloga kao predsjednika Suda dovedena u pitanje jer je on pred kraj djelovanja Haškog suda, neke pravne standarde počeo mijenjati. Međutim princip komandne odgovornosti, ranije utvrđen u Haaškom tribunalu, drugačije to definira. Majke Srebrenice traže da u sastav istražnog tijela koje će UN formirati u preispitivanju uloge Theodora Merona obavezno uđu i predstavnici udruženja žrtava te da se rezultati istražnog tijela javno prezentiraju. Haško tužiteljstvo je inače u svojim završnim riječima u postupku 2011. Bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću haški suci su tada dodijelili 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina, dvojici načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću i Slobodanu Praljku također svakom po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina te predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora. Proglašeni su krivim zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu UZP čiji je cilj bio da se 1993. VIDEO: Prvostupanjska presuda Tužiteljstvo je u svojim žalbenim osnovama uputilo žalbeno vijeće kako je prvostupanjsko vijeće pogriješilo jer je procjenjivalo svaki zločin izolirano, a ne njihov konačan učinak u odnosu na UZP. Na taj način bi se naime mogao donijeti zaključak kako su optuženi mogli predvidjeti da će njihove akcije dovesti do zločina pa je i njihova odgovornost za njih time veća. Primjerice Prlić za ubojstva u logorima Dretelj i Vojno, Stojić za pljačku i razaranja u općinama Jablanica, Vareš i Čapljina , Praljak za silovanja i razaranja u općini Vareš, Petković za ubojstva u Dretelju i razaranje Stupni Do , Čorić za ubojstva u Dretelju... Optuženi se terete za neka od najtežih krivičnih djela organizovanog kriminala, počinjena u proteklih 10 godina, na području BiH. Veći broj optuženih su državljani BiH i Srbije, a jedan broj njih nalazi se na izdržavanju kazne u Srbiji. Prije godinu dana pripadnici Državne agencije za istragu i zaštite BiH SIPA , policije Republike Srpske i MUP-a Kantona Sarajevo u jednom danu su u nekoliko gradova uhapsili više od 20 ljudi. Svi su bili pripadnici dvije kriminalne grupe, jedne na čelu sa Darkom Elezom, i druge kojom je rukovodio Naser Keljmendi, koji je uspio tog dana da pobjegne iz BiH. Hapšenja su se nastavila i tokom godine, a u srijedu je podignuta optužnica protiv 32 osobe. Vjeruje se da je riječ o najopsežnijoj optužnici u poslijeratnoj BiH. Radi se o pet nerazjašnjenih, teških ubojstava na području Istočnog Sarajeva, četiri pljačke transporta novca i banaka u ukupnom iznosu od oko 10 milijuna KM, planiranje i dva pokušaja ubojstva Đorđa Ždrale u Istočnom Sarajevu. Uglavnom, radi se o kaznenima djelima u periodu od 2005. Novinarka magazina Slobodna Bosna Suzana Mijatović godinama je pisala o pripadnicima ovih kriminalnih grupa. Da postoji to prijateljstvo, neko bi mu ilegalno javio, ne bi mu to slao preko naslovne strane Avaza. Ministarstvo sigurnosti ne smije da se miješa u operativni rad agencija za provođenje zakona, a još manje da komentariše ponašanje i odluke tužilaštva. Ti predmeti ne dolaze kod nas, mi ne znamo šta u njima stoji i ne znamo razloge, niti treba da znamo razloge zašto se neko pojavljuje ili ne pojavljuje na spisku optuženih. Veći broj optuženih su državljani BiH i Srbije, a jedan broj njih nalazi se na izdržavanju kazne u Srbiji. Prema posljdenjim informacijama koje ja imam, nakon što je srbijansko pravosuđe odbilo njegovu ekstradiciju, njemu bi se moglo suditi u Srbiji. Ali bi svakako činjenica da da se sav kriminal koji mu se stavlja na teret počinjen u BiH itekako mogla utjecati na taj sudski proces. I vidio sam dobro kako tamo stvari stoje i u kojem smjeru ide region. Moje ocjena je da na Balkanu još nije sve gotovo. Objašnjava da je u razgovoru sa Srbima u Srbiji shvatio da oni baš i ne vole Engleze zbog bliskosti s Amerikom i zbog NATO napada iz '90-tih. Dok sam jedne prilike sjedio u kafani počeo sam časkati sa tamošnjim ljudima. Grupa mladih Srba odmah su mi rekli da mrze Engleze, Tony Blaira, ali i kraljicu Elizabethu. Smatraju da su 2006. Smatraju da su svi izdali Srbiju. Čak su mi onda rekli da ne idem u Albaniju, jer bih tamo mogao biti pokraden ili čak i ubijen. Nisam im smio spominjati pitanje Kosova! Parris napominje da je tokom posjete Albaniji shvatio da Albanci misle da njihova država nije potpuna bez Kosova. Albanci žele da uključe Kosovo i njihov nacionalni i državni identitet. To je šega od države, koja više liči na jednu uličnu gužvu na malom putu prema Jadranskom moru. Infrastruktura im je izgrađena uz pomoć Evrope, a Rusi im pokupovaše svu imovinu. Napominje da je u razgovoru sa mladim Crnogorcima shvatio da njima i nije baš drago što su postali nezavisna zemlja jer, navodno, mnogi bi voljeli da su u zajednici sa Srbijom, jer su im zbog dolaska eura mnoge stvari postale mnogo skuplje. Tvrdi da na osnovu svoga promatranja Balkana misli da nijedna zemlja u tom djelu Evrope nikada neće biti u pravom smislu riječi slobodna i nezavisna i da će uvijek biti pod nekim stranim silama. Recimo, Crna Gora je uvijek bila pod kontrolom Rima, pa onda Venecije, Osmanlija, Austrije, Talijana i Srba i nikada neće biti nezavisni, pa tako ni Balkan. Na kraju prognozira da će opet biti problema na Balkanu, jer velike imperije nisu završile posao u tom djelu svijeta. To uključuje i set zakona čije je donošenje dogovoreno u sklopu aranžmana s Međunarodnim... Ovu je poruku premijeru Nikšiću, tijekom današnjeg susreta u sjedištu Federalne vlade u Sarajevu, prenio zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Philip Reeker. Premijer Nikšić je, zahvalivši na podršci Sjedinjenih Američkih Država, upoznao Reekera s aktualnim razvojnim projektima Federalne vlade. Ujedno, brojnim uštedama osigurali smo solventnost Federalnog proračuna, a čak smo počeli vraćati i dugove koje smo zatekli preuzimanjem mandata - kazao je Nikšić, ilustrirajući to činjenicom o početku postepenog vraćanja duga spram Federalnog zavoda mirovinsko-invalidskog osiguranja. Federalni premijer je istaknuo da je donesen Zakon o povoljnijem umirovljenju, a da se radi na donošenju seta zakona koji se odnose na oduzimanje imovine stečene kriminalom, na borbu protiv organiziranog kriminala i na zaštitu onih koji prijavljuju korupciju. Sugovornici su se suglasili o nužnosti donošenja izmjena Ustava FBiH, pri čemu je Nikšić zahvalio Reekeru na inicijativi koju su, u tom pravcu, pokrenule Sjedinjene Američke Države. Inače, Philip Reeker će se tijekom trodnevnog posjeta Bosni i Hercegovini susresti s brojnim domaćim i međunarodnim dužnosnicima, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade Federacije BiH. Cvijeće su, osim članova porodica nastradalih i poginulih civila položili i predstavnici vlasti svih nivoa. Tada su teže i lakše povrijeđene još 84 osobe. Gradonačelnik Grada Sarajeva Ivo Komšić kazao je da je obilježavanje ovog i sličnih datuma obaveza svih građana i nivoa vlasti. Po interpretacijama zločinaca ispada da su oni zapravo bili ugroženi. Zato treba uporno ponavljati, i ne smijemo stati bez obzira koja je vremenska distanca govoriti istinu šta se zaista zbivalo ovdje — kazao je Komšić. Sugrađanin Nermin Crnčalo 28. Svaki ponedjeljak mi je isti. Pola mog života s njom je otišao. Bol i tuga, jednostavno praznina jer je nema više. Želim joj se zahvaliti na svemu što mi je pružila do tad — kazao je Nermin koji nije krio suze i bol. Među delegacijama koje su položile cvijeće bio je i predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić. Imena ubijenih Na Markalama su 28. Pet granata ispaljenih s položaja agresora usmrtilo je 37 ljudi, dok ih je 90 ranjeno. Za zločine nad građanima opsjednutog Sarajeva do sada su osuđeni jedino generali Stanislav Galić i Dragomir Milošević, drugi i treći komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Prvi komandant ovog zločinačkog korpusa, general Tomislav Šipčić, nekažnjeno svoje penzionerske dane živi u Sloveniji. Za masakr na Markalama, 28. Miloševiću je smanjena kazna sa 33 na 29 godina zatvora. Haški tribunal utvrdio je da je generala Miloševića u to zamjenjivao general Čedomir Sladoje, načelnik Štaba Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS i da je on direktno odgovoran za ovaj masakr. No, iz neobjašnjivih razloga, general Sladoje nije optužen za drugi masakr na Markalama ni pred Haškim tribunalom, a ni pred Sudom BiH. Drugi masakr na Markalama bio je povod da avioni NATO-a 30. Nakon obilaska nekoliko lokacija, podzemnih tunela i Piramide Sunca, gospodin Mateša je otkrio da je impresioniran viđenim. Velika čast i zadovoljstvo mi je bilo obići sve lokacije u ovakvom društvu i moram priznati da sve viđeno djeluje izuzetno impresivno, ne samo sa stanovišta arheologije, već i sa stanovišta truda koji ljudi ulažu. Sreo sam ljude sa Novog Zelanda, Australije i Rusije, treba doći u Visoko i raditi jako težak fizički posao, a to znači da vjerujete u nešto i da imate volje da se to nešto otkrije. Ovo je izuzetno interesantan projekat i nadam se da će Semir i ekipa imati dovoljno želje, volje i sredstava da privedu kraju ovaj projekat i da svi vidimo šta se ovdje krije. Danas sam u Visokom sreo i ljude iz Zagreba i Splita, ljude to interesira i to je u krajnjoj liniji dobro i za Visoko i BiH, jer se radi o jednoj zaista atraktivnoj turističkoj destinaciji — istakao je Mateša. U pratnji Zlatka Mateše bili su voditelj projekta Semir Osmanagić i predsjednik Upravnog odbora Fondacije Ahmed Bosnić. Danas smo posebno obradovani dolaskom gospodina Mateše kojeg lično cijenim i za kojeg znam da je u prošlosti radio za interese BiH. Ono što je najbitnije jeste da se istina o piramidama u BiH širi na ovaj neposredan način, dolaskom ljudi, obilascima, a piramida svakoga dana postaje dio svjetske baštine i u tome je najveća vrijednost svih ovih posjeta — istakao je Ahmed Bosnić. Mladić, tadašnji komandant VRS, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. Prema optužnici, granatu koja je ispred tržnice Markale 28. Istraga je, po svjedoku, utvrdila i da je projektil doletio sa 2. Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić tvrdio je da je u blizini tržnice Markale, u centru Sarajeva, bilo legitimnih vojnih ciljeva. To je bio strogo civilni dio grada - odgovorio je Turkušić. Na tvrdnju odbrane da je u Sarajevu postojalo 2. Osvrćući se ponovo na eksploziju na Markalama, zastupnik odbrane pitao je da li je moguće metu pogoditi i uništiti samo jednom minobacačkom granatom. Turkušić je odgovorio da je to moguće učiniti poslije četiri godine rata, kada su svi objekti u gradu dobro poznati napadaču. Znatan dio unakrsnog ispitivanja, branilac Lukić posvetio je tehničkim detaljima istraga o nekoliko eksplozija granata u sarajevskom naselju Dobrinja u kojima su stradali civili. Mladićev advokat tvrdio je da je policija, neposredno prije tih eksplozija, građane upozoravala da se ne okupljaju zbog opasnosti od minobacačkih napada. Svjedok je, na sugestiju odbrane, da su u blizini eksplozija bili i štabovi ABiH ili postrojenja za proizvodnju oružja, odgovarao da je to moguće, ali da o tome nema konkretna saznanja. Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam općtina poprimio razmjere genocida te za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Nastavak suđenja zakazan je za 29. Rezolucija kojom se osuđuje upotreba otrovnog gasa u Siriji blokirana je u Savetu bezbednosti UN zbog ruske nepopustljivosti, saopštile su SAD Da je nacrt rezolucije stavljen na glasanje, Rusija i Kina bi gotovo sigurno stavile veto na njega, pošto su blokirale i prethodne pokušaje da se sankcioniše režim predsednika Bašara al Asada, navodi AP. Nakon višesatnog sastanka ambasadora u sedištu UN, nacrt rezolucije je vraćen vladama njihovih zemalja na konsultacije, naveo je jedan zapadni diplomata koji nije želeo da imenovan. On je dodao da je Rusija ponovila svoje primedbe na međunarodnu intervenciju u Siriji. Rezolucija kojom se osuđuje upotreba otrovnog gasa u Siriji blokirana je u Savetu bezbednosti UN zbog ruske nepopustljivosti, saopštile su SAD. Ne bi smelo da se dozvoli da rusko protivljenje akciji Saveta bezbednosti u konfliktu u Siriji štiti sirijsku vladu, saopštio je Stejt department. Harf je dodala da akcije Rusije, glavnog snabdevača Sirije oružjem, uključujući ruski veto na tri prethodne rezolucije protiv sirijskog režima, dovode u pitanje da li je Savet bezbednosti pravo da se razreši dvogodišnji konflikt u Siriji. Predstavnici Velike Britanije, Kine, Francuske, Rusije i SAD održali su ranije u sredu razgovore o rezoluciji Saveta bezbednosti UN čiji je predlog sačinila Britanija, a kojom bi bila omogućena vojna akcija protiv sirijskog predsednika Bašara al-Asada, saopštile su diplomate. Predstavnici zemalja UN održali su raspravu iza zatvorenih vrata o rezoluciji nakon što je u blizini Damaska, upotrebljeno hemijsko oružje prošle sedmice kada je poginulo više stotina ljudi, prenosi AFP. Rusija se žestoko protivi da UN podrže akciju koja je, kako smatraju ruske vlasti, potez Zapada da se svrgne Asad, navodi AFP. Rusija smatra da bi Savet trebalo da sačeka da inspektori UN završe istragu o hemijskom oružju u Siriji pre nego što bilo šta odluče. Inspektorima je potrebno još četiri dana da završe posao, rekao je generalni sekretar UN Ban Ki-mun. Administracija američkog predsednika Baraka Obame razmatra vojne opcije među kojima su i višednevni napadi na vladine snage u Siriji, saopštio je u sredu američki viši zvaničnik, koji je zatražio da ostane anoniman. Iako Bela kuća objavljuje kako Obama tek treba da donese konačnu odluku o tome kako da odgovori na upotrebu hemijskog oružja u jednom predgrađu Damaska, bezbednosni zvaničnici ističu kako bi u kampanji verovatno bile korišćene krstareće rakete, lansirane sa američkih ratnih brodova u Mediteranu, izveštava Reuters. SAD, međutim, ne nameravaju da deluju jednostrano u vojnoj akciji protiv sirijskog režima. Još jedan neimenovani američki zvaničnik je rekao kako SAD još definišu ciljeve svoje eventualne vojne akcije. Izmedu ostalog razmatraju se udari kojima bi se sirijski predsednik Asad odvratio od buduće upotrebe hemijskog oružja i umanjila njegova sposobnost da to učini. Nezir je nastavio da radi preratni posao molera. Deset godina klanjali su Bajram-namaz u Zvorniku bez ikakvih problema. Očigledno je novinar agencije Anadolija, koja je informaciju o slučaju prenela kao prva, RS-ovski štand sa knjigama posetio prvi put u životu, jer sličnih izdanja na štandovima širom manjeg entiteta nikad nije nedostajalo. Ovaj štand nikad nije postao medijska zvezda, a njegovu sudbinu dugo su delili i zvornički povratnici, kojih u gradskom jezgru ima oko hiljadu-hiljadu i po. Sve do dva incidenta koja su se dogodila u razmaku od dve nedelje: napada na dvojicu Bošnjaka na Bajram i pokušaja da se zapali kuća u vlasništvu imućne bošnjačke porodice u centru grada. E-novine posetile su žrtve nasilja da se uvere da i ono nasilje i književni izbori Srba potiču iz iste entitetske kuhinje. Photo: Oslobođenje Budale kvare san Nezir Dardagan oseća se puno bolje, mu je manje oteklo i vraća se prijašnjoj boji, ipak, dan-danas ima problem da se seti nekih jednostavnih stvari. Zar je to doktor?! Priznaje pri tom da se sve dosad nijedan od povratnika nije se žalio na usluge u Domu zdravlja. Dardagan je sam morao da ode u Tuzlu. Lekari su ga uputili tamo na neophodne pretrage i konstatovali da je samo malo fallio da se krv izlije u Nezirov mozak, što bi neposredno ugrozio njegov život. Napad na Nezira Dardagana i njegovog sina Fehima dogodio se na Bajram, oko pet ujutru na putu od njegove kuće do zvorničke džamije Begsuja. Prvo su pokušali isprovocirati drugog Zvorničanina, a nakon napada na Dardagane otišli su ispred džamije gde su nastavili da psuju. Na tužiteljstvu je sad da ustanovi da li zločin počinjen je iz verske i nacionalne mržnje, za šta bi napadačima pretilo do četiri godine zatvora, ili se radi o prekršaju, što može da rezultira jedino novčanom kaznom do 600 maraka 300 evra. Moji sagovornici se slažu da bi u drugom slučaju to pokazalo nacionalistima da njihove provokacije mogu proći nekažnjeno, te ih ohrabriti da upravo na takav način provode slobodno vreme, kojeg u opštoj ekonomskoj krizi nikome u Zvorniku ne fali. U tom slučaju Dardagani najavljuju privatnu tužbu. Nezir i Hatema vratili su se u Zvornik 2002. Nezir je nastavio da radi svoj preratni posao molera. Deset godina klanjali su Bajram-namaz u Zvorniku bez ikakvih problema. Dobra opština, loš entitet Ilijaz Miralemović je mladi povratnik iz Križevaca, koji se u Zvornik vratio 2008. Prošle godine izabran je za odbornika u lokalnoj skupštini iz liste SDA. Potvrđuje Dardaganove reči o dosadašnjim miru među povratnicima. Ja ovdje živim pet godina, nosim vjerska obilježija i nikad nisam imao nijedan problem. Imali smo na primjer slučaj razbijenog loga Preporoda, ali zbog toga nije pokrenuta istraga, sve se svelo na manju materijalnu štetu. Dva najnovija slučaja izliva nacionalizma moj sagovornik pripisuje lošoj ekonomskoj kondiciji manjeg entiteta, sam priznaje da se druži sa Srbima i da to ništa neće promeniti. Srce u Zvorniku Paša Nožinović je primetno nervozna. Ali ne zato što je pre par dana neko pokušao da zapali kuću u kojoj se nalazila, nego zbog gužve koja se oko nje stvorila kao posledica tog čina. Incident se dogodio u 24. Paša je tada čekala svog sina Saliha, s kojim je trebalo da se vrati u Holandiju. U jednom trenutku čula je kucanje na vratima. S druge strane njih bila je policija i zidovi crni od dima. O napuštanju Zvornika trenutno nema ni govora. Oko Nožinovićeve nekretnine u centru grada vodile su se doduše razne bitke, ali prema rečima majke i sina ništa nije nikad izlazio iz okvira zakona. Photo: Stock Nožinovići uostalom u pregovore nisu ulazili, jer nemaju nameru da se rešavaju rodne kuće. Njeno srce je u Zvorniku, dodaje. A ko je dosad prodao kuću, taj je prodao. Na pitanje da li se plaše za svoju bezbednost Salih počinje da se smeje. Zato na lokalnim portalima pišu da smetamo. Ponekad prolaze pored kuće i nazivaju nas pogrdnim imenima. Na rad opštinskih institucija nemaju prigovora ni Nožinovići. Nacionalizam u Zvorniku je prema njoj veštački stvoren problem. Prava RS-ovska stvarnost je visoka nezaposlenost, nikakva perspektiva za mlade, niz socijalnih i društvenih problema. Svi moji sagovornici slažu se da zvornički Srbi nisu loši ljudi. Ali u nedostatku hleba tokom permanentne predizborne kampanje entitetskim vlastodršcima uvek dobro dođu nacionalističe igre. Tužno, ali mlako polno saopštenje šešeljevske stranke glede izbora na Kosovu 3. Cvijeće su, osim članova porodica poginulih civila, položili i predstavnici vlasti svih nivoa. Tada su teže i lakše povrijeđene još 84 osobe. Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić kazao je da je obilježavanje ovog i sličnih datuma obaveza svih građana i nivoa vlasti. Po interpretacijama zločinaca ispada da su oni zapravo bili ugroženi. Suze, bol i tuga vidjeli su se na licima prisutnih, koji su došli da odaju počast nevino nastradalim Sarajlijama. Siguran sam da će, nažalost, nakon puno vremena, pravda ipak doći na svoje i da će ljudi koji su izgubili svoje najmilije bar u tom smislu biti zadovoljeni. Osamnaest godina je puno, kao cijeli jedan život, pa se zapitate koliko to ima smisla. Amira Topčagić izgubila je majku Halidu Cerić kobnog 28. Sjeća se kao da je danas bilo kada je majka nazvala da joj kaže da ide kupiti potrebne stvari za Ramazan, izašla je iz tržnice, zakoračila i granata je pala. Bila sam mnogo vezana za majku. Taj dan sam i ja ranjena, išla sam da je tražim, jer je bila među neidentifikovanim, i granata me je pogodila. Teškim glasom i sa suzama u očima, Nermin Crnčalo prisjetio se tog strašnog dana i odao počast svojoj majci, koja je nastradala u masakru. Sjeća se majke svaki dan, a stalno proživljava isto. Pola mog života je nema. Bol i tuga stalno su tu. Ali joj se želim zahvaliti na svemu što mi je pružila do tad. Photo: Stock Milorad Dodik evo godinama kao papagaj ponavlja istu priču o nezavisnosti RS-a. Problem sa Dodikovim željama i mogućnostima je, međutim, u tome što bi se, htio ne htio, morao potući. Diplomatski, mirni put RS-a ka samostalnosti, naime, ne postoji Photo: Jozica Krnić Sa savjetnicima kakve ima, Željku Komšiću politički protivnici i kritičiri ne trebaju. Evo, desetak je dana prošlo od njegove izjave da će bosanskohercegovačke patriote, u slučaju proglašenja neovisnosti Republike Srpske, uzeti oružje i braniti cjelovitost države. Te riječi, ovako ili onako složene, ali bez promjene konteksta, prenijeli su svi bitni mediji iz regiona, dok su u širem zavičaju, u Bosni i Hercegovini, i naročito u njenom manjem entitetu, svi koji drže do sebe i vlasti — obrnuto zapravo — našli vremena da Komšiću uzvrate verbalnu vatru, optuže ga kako — što zvuči pomalo smiješno — radi na rušenju BiH, ugrožava stabilnost i tako to. Cijelu prošlu sedmicu je član Predsjedništva BiH, gdje je stigao, objašnjavao šta je zapravo htio reći i koliko, u suštini, ima pravo. Malo nakon Komšića, javio se, naravno, direktor Republike Srpske, Milorad Dodik, pa kazao kako Republika Srpska svoju neovisnost neće izboriti oružjem, već diplomatskim, političkim, nekim, u svakom slučaju mirnim putem. Dodika, normalno, niko razuman citirao nije. Tek je u širem zavičaju, u Bosni i Hercegovini, u dijelu njenog većeg entiteta, bilo onih što su osjetili potrebu da kažu kako RS izaći iz BiH neće, niti dogovorno niti uz plotune. Milorad Dodik nije trošio vrijeme na objašnjavanje onoga što je zapravo htio reći, jer se na tu temu ništa za reći i nema. Da, kako piše na početku, savjetnike nije birao po kafanama i prijateljskim vezama, onako i čisto da nekome osigura platu, Komšić bi to što, zbilja, svi znaju, a čega se razumni i boje, izgovorio drugačije - a da znači potpuno isto. Ne prijeti, naime, on ratom, niti, u ovom slučaju, teškim riječima skuplja političku podršku za svoj, po svemu sudeći, propali politički projekat, već zaista upozorava na očito i na, o čemu imamo podosta iskustva, pogubne posljedice onoga što Dodik vidi na kraju svog puta. Kako god on taj put opisivao. Dakle, da evo sada, danas, u srijedu dvadeset i osmog augusta, Republika Srpska proglasi neovisnost, zatraži međunarodno priznanje i stolicu u Ujedinjenim narodima, do sutra ujutro bi se u Bosni i Hercegovini pucalo. Ne onako žestoko kao prije dvadesetak godina, ali svakako puno žešće nego na svadbama i bliskim susretima pripadnika zavađenih gangova. Istina, da sutra, u četvrtak, dvadeset i devetog augusta, neko u u Federaciji, u Sarajevu, proglasi Republiku Srpsku nepostojećom, ukine njene institucije i kaže kako se na četrdeset i devet posto teritorija BiH nalazi ništa, do petka bi se pucalo. Samo što bi se na puške, da parafraziramo Komšićev intervju, podigle srpske patriote i branile granice manjeg entiteta. Razlika između političkog Sarajeva i iste takve Banja Luke je što u glavnom gradu oba entiteta ne postoji niko relevantan i ozbiljan, mentalno zdrav i sa bilo kakvom moći, a da ozbiljno misli kako ima načina da se tu, u Predsjedništvu ili preko puta Holiday Inna, ukine RS. Svjedoče to i Komšićeve naknadne izjave o ratu i miru i nešto stariji istup Bakira Izetbegovića koji je lijepo, glasno i svojim riječima, rekao kako Bošnjaci Republiku Srpsku ukinuti neće. Prešutio je da ne mogu, ali to nije najbitnije. Tamo blizu, sa druge strane nišana, u Banja Luci, Milorad Dodik evo godinama kao papagaj ponavlja istu priču o nezavisnosti RS-a. Diplomatski, mirni put RS-a ka samostalnosti, naime, ne postoji. I tu možemo povući paralelu između bosanskog entiteta i bivše srbijanske pokrajine nastanjene u većini Albancima. Nije, naime, Kosovo postalo neovisno samo zato što je to bio cilj tamošnje političke elite i želja njegovih stanovnika, niti Srbija neovisnost Kosova priznaje nakon što je vidjela da je isto napravila Amerika. Republika Kosovo je, jednostavno kazano, a tačnije ne može biti, posljedica vojnog poraza Slobodana Miloševića, doživljenog nakon što je od 1987. Da je bilo obrnuto, da NATO nije pomogao UČK i da je srpska vojska porazila albansku, Kosovo bi danas, bez obzira na sve želje i snove, bilo u položaju poput novopazarskog kraja. Put do, recimo tako, diplomatskog postizanja neovisnosti, na Balkanu počinje ratom i ovisi o njegovom ishodu. Postoji, naravno, i druga opcija: da se predstavnici konstitutivnih naroda BiH sastanu u prigodnom ugostiteljskom objektu, nazdrave i slože kako ovako ne ide i dogovore takozvano mirno razdruživanje. Tek je to izvjesno koliko mogućnost da predsjednik Republike Srpske postane Haris Silajdžić, a Herceg — Bosne Željko Komšić. Svaka je priča o neovisnosti RS-a veća prijetnja lohotnom miru od bilo kako izgovorenog onoga što svi znaju i čega se, nadati se, svi boje. I da je, kao što nije, u BiH manje strasti, a više pameti — situacija je, znamo, obrnuta: pamet je odavno potpisala kapitulaciju pred strastima - izjave poput Komšićeve, posebno nakon pojašnjavanja, bile bi, ako ne terapijske, ono makar preventivne. Služile bi kao podsjećanje na ono što slijedi poslije krivih političkih izbora i kolektivnih juriša prema nedostižnom. Tačnije, na ono što je već jednom bilo i ostavilo posljedice od kojih se Bosna i Hercegovina nikada do kraja neće oporaviti. Nove tužbe protiv Slovenije Izbrisani nezadovoljni odštetom Photo: Denis Sarkic Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu biće podnete nove tužbe protiv Slovenije, zato što nije u predviđenom roku pripremila odštete osobama koje je izbrisala sa spiska svojih državljana nakon sticanja nezavisnosti Italijanska advokatska kacelarija Lana, koja zastupa oštećene građane Slovenije, već je u junu i julu ove godine najvišem evropskom pravosudnom organu podnela više tužbi protiv Slovenije u ime 645 osoba. Od ovog broja, do sada je svoj status regulisalo oko polovine izbrisanih građana Slovenije. Predstavnica Ministarstva unutrašnjih poslova Mirjana Gotal rekla je da je Vlada Slovenije u julu usvojila predlog zakona o obeštećenju osoba izbrisanih iz registra stalnog stanovništva i poslala ga parlamentu, koji bi trebalo da ga razmotri na predstojećoj, septembarskoj sednici. Prema predlogu zakona, izbrisanima je ponuđena odšteta od 30 evra za svaki mesec koji su proveli s nerešenim statusom. Ova odšteta je, nakon pregovora s ministrom unutrašnjih poslova Gregorom Virantom, povećana na 40 evra, ali izbrisani ni to nisu prihvatili, već zahtevaju mesečnu odštetu u visini iznosa socijalne pomoći u to vreme. Žene u BiH traže nove uloge u društvu Stare predrasude još uvek žive Photo: Stock Iako su neke žene uspjele stvoriti uspješne karijere u tradicionalno muškim zanimanjima, feministkinja Zlatiborka Popov-Momčinović ukazuje na jedan drugi trend postsocijalističke ere koji se kreće u sasvim suprotnom smjeru. Ovo zanimanje nekad se smatralo potpuno neprikladnim za ženu. Iako je bivša Jugoslavija promovirala spolnu jednakost, očevi i muževi su često zabranjivali svojim kćerkama i suprugama da se bave određenim poslovima. Borci za prava žena u BiH kažu da se uloge spolova danas mijenjaju. Alma Kadrić je imala 21 godinu i bila je student treće godine Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu kada je 1992. Ubrzo nakon toga, odustala je od svojih planova da postane inženjer saobraćaja i priključila se Armiji BiH. Njena je odluka mnoge šokirala, ali Kadrić kaže da su i u samoj vojsci kasnije promijenili mišljenje, pa su joj davali razna zaduženja — od kuhanja i previjanja ranjenika, do poslova referenta za socijalna pitanja. Po završetku rata, ova žena je odlučila svoju budućnost graditi u vojsci. Danas je njen posao ažuriranje baze podataka oružanih snaga u kojoj se nalaze informacije o zalihama oružja i opreme, nabavkama, te povučenom i uništenom oružju. Kadrić kaže da nikad nije bila izložena diskriminaciji u vojsci, te da je uspjela istovremeno razvijati karijeru i podizati porodicu. Njen suprug je bivši oficir JNA, a danas je civil. Iako su neke žene uspjele stvoriti uspješne karijere u tradicionalno muškim zanimanjima, Popov-Momčinović ukazuje na jedan drugi trend postsocijalističke ere koji se kreće u sasvim suprotnom smjeru. Žene su primjetno odsutne iz političkog vođstva u BiH. Iako je Republika Srpska nedavno dobila premijerku, Željku Cvijanović, nema niti jedne žene na ministarskim pozicijama u BiH, a nikad ni jedna nije bila članica tročlanog državnog predsjedništva. Samo 17 odsto žena aktivno je u političkom životu zemlje. U 83-članoj Skupštini Republike Srpske je 19 žena, dok su od ukupno 98 članova Zastupničkog doma Federacije BiH samo 22 žene. U poslovnom svijetu, poduzetnice kažu da moraju biti posebno uporne kako bi uspjele. Kada je počeo rat, tada 23-godišnja Mirsada Venturini Mehmedinović otišla je u Italiju, gdje je isprva radila u kuhinji i učila jezik. Kad je savladala talijanski, počela je raditi kao prevodilac, da bi na kraju našla posao u jednoj fabrici odjeće. S iskustvom koje je stekla, odlučila se vratiti u BiH i otvoriti fabriku košulja u svom rodnom Lukavcu. Nasilje nad ženama, na primjer, više se ne smatra privatnim, ličnim problemom i država je dužna poduzeti pravne korake ukoliko do njega dođe. Žene danas rade u policiji i ministarstvu unutrašnjih poslova, što je prije rata bilo rijetkost. Amela Zuković pripada novoj, poslijeratnoj generaciji policajki. Prije nego što je rat izbio i pokvario joj planove, Zuković je mislila da će se zaposliti u fabrici tekstila. Zuković je u Sarajevo stigla nakon rata, 1996. Iako posao policajke tada nije bio njen posao iz snova, kaže da se ne kaje zbog svog izbora. Danas radi u Graničnoj policiji na kontroli pasoša. Zuković kaže da joj suprug, također policajac, i njihovo dvoje djece pomažu da uskladi obaveze kod kuće i na poslu. Volim svoj posao, pa mi ni zaduženja koja imam ne padaju teško. Jedina razlika između nas i muških kolega je to što, zahvaljujući neformalnoj praksi, u Graničnoj policiji noćna dežurstva preuzimaju muškarci. Projekat zajednički realiziraju Institute for War and Peace Reporting, IWPR, Sarajevo Centre for Contemporary Arts, SCCA Pro. Photo: Stock U Sarajevu se u srijedu obilježava godišnjica masakra koji se prije 18 godina dogodio ispred Gradske tržnice Markale, gdje je od eksplozije minobacačke granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske ubijeno 43, a ranjeno 84 građanki i građana ovog grada Na mjsetu stradanja okupili su se članovi porodica žrtava te brojne delegacije, kako bi odali počast stradalim Sarajlijama. Među delegacijama koje su položile cvijeće bio je i predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić koji je istakao kako vjeruje da će pravda ipak doći na svoje. U nekoliko razornih eksplozija ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga. Nakon ovoliko vremena u BiH, zemlji koja živi u miru i hoće da bude članica Evropske unije i NATO-a, ljudi koji su odgovorni za ovo još nisu procesuirani. Siguran sam da će, nažalost, nakon puno vremena, pravda ipak doći na svoje i da će ljudi koji su izgubili svoje najmilije bar u tom smislu biti zadovoljeni. Osamnaest godina je puno, kao cijeli jedan život, pa se zapitate koliko to ima smisla. Gradonačelnik Grada Sarajeva Ivo Komšić kazao je kako Sarajlije ne mogu i ne smiju zaboraviti niti jednu tužnu godišnjicu ovakvih zločina jer su to bili potpuno nevini ljudi. Kada smo bili na ženevskim pregovorima upozorili smo Kradažića da svaka njegova granata ubija Sarajlije i to sve nacije proprocionalno, misleći da će imati na umu da ubija i Srbe, one je rekao 'mene ne zanima, oni nisu Srbi, pobijet ih sve'. Samo zato što su živjeli u Sarajevu. Amira Topčagić svake godine dođe da položi cvijeće na mjestu gdje je poginula njena majka Halida Cerić. Drhtavim glasom prisjetila se tog dana. Bila je direktno u centru eksplozije. Taj dan poginula su i tri dječaka: Adnan Rahmanić 16 , Dario Golo 15 i Rijad Grbo 15. Došli su da kupe nešto za jelo. Haški tribunal, za zločine počinjene nad civilima u Sarajevu osudio je generala Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomira Miloševića na 33 godine zatvora, a njegovog prethodnika, generala Stanislava Galića na doživotnu robiju za granatiranje civilnih ciljeva u Sarajevu i snajpersko delovanje. Zločin na Markalama je i deo optužnice podignute protiv Ratka Mladića. Svjedočeći na suđenju Mladiću u januaru ove godine, francuski oficir UNPROFOR-a izjavio je da je istragom utvrđeno da je eksploziju kod tržnice Markale sigurno izazvala granata ispaljena iz pravca položaja Vojske Republike Srpske. Ovo nije bilo prvo granatiranje tržnice Markele tokom višegodišnje opsade Sarajeva. Nakon odsužene dve trećine dvadesetogodišnje kazne, Krajišnik će u petak doputovati na Pale, i to helikopterom Vlade RS. Krajišnik će, kako pišu ovdašnji tabloidi pozivajući se na izjavu njegovog brata Mirka najpre iz Londona doputovati u Beograd redovnom avionskom linijom. Podsetimo li se nepobitnih činjenica u vezi s likom i delom Momčila Krajišnika, najavljena paljanska fešta dobija karakter morbidnosti: Haški sud je marta 2009. Krajišnik je pravosnažnom presudom proglašen odgovornim za deportacije i prisilno premještanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u više opština u BiH u periodu od aprila do decembra 1992. U prvostepenoj presudi osuđen je na 27 godina zatvora za zločin protiv čovečnosti, etničko čišćenje i genocid u Bosni i Hercegovini. U drugostepenoj presudi kazna mu je smanjena na dvodecenijsku robiju. Proglašen je krivim za istrebljenje, ubistva, progone na rasnoj i verskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje kao i za zločine protiv čovečnosti, ali ne i za genocid. Nakon smrti Slobodana Miloševića, bio je najviše rangirani političar optužen pred Tribunalom. Za nepunih mjesec dana u gradu Zvorniku dogodila su se dva brutalna napada na Bošnjake i njihovu imovinu, što je s razlogom izazvalo osjećaj nelagode i uznemirenosti mnogih zvorničkih, ali i podrinjskih Bošnjaka. U Zvorniku trenutno živi više od 15. Tu se, za razliku od drugih gradova, nije ostvarila Karadžićeva zapovijed o procentima Bošnjaka koji mogu ostati da žive u RS. To što su se ovog ljeta na zvorničkim ulicama mogle vidjeti hiljade Bošnjaka, i to predstavnika autohtonih gradskih porodica kakvi su i Nožinovići, ovdje je izazvalo bijes srpske nacionalističke politike - kaže Selimović. Ovakvim postupcima, ističe Selimović, želi se unijeti nemir i nesigurnost među mnoge koji žele obnoviti svoje kuće u gradu i natjerati ih da dignu ruke od Zvornika. Oni labilniji već su, kaže, nasjeli na ovu vrstu provokacija te podigli sidro i iselili se. Osim trojice odbornika SDA u Skupštini općine Zvornik, Bošnjaci u ovom gradu trenutno nemaju institucionalnu adresu na kojoj bi mogli potražiti adekvatnu zaštitu. Saznajemo da za sve što im se događa, pomoć godinama traže od Islamske zajednice. Muharemović, predsjednik Medžlisa IZ Zvornik, kaže da su oni nemoćni. Namjenski vandali - IZ nije država i mi smo nemoćni. Postoje zvanični općinski i entitetski organi i ja želim vjerovati da će ti organi omogućiti sigurnost Bošnjacima u Zvorniku. Iako pokušavam biti razborit, moram reći da mi se stanje koje se priziva čestim napadima na Bošnjake i njihovu imovinu nimalo ne sviđa. Nekome u ovom gradu, ipak, smeta veće prisustvo Bošnjaka, smeta obnova njihovih kuća i džamija. I dalje sam pri stavu da je i subotnji napad na kuću Nožinovića, kao i onaj kada je napadnut Nezir Dardagan, organiziran, makar koliko to osporavale zvanične institucije - kaže ef. Salkić pisao Jovičiću Potpredsjednik Narodne skupštine RS Ramiz Salkić jučer je uputio otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova RS Radislavu Jovičiću. U njemu zahtijeva da mu se dostave informacije o provedenim aktivnostima na otkrivanju i procesuiranju počinilaca svih nerasvijetljenih ubistava i drugih napada na Bošnjake i njihovu imovinu u RS. Moji sugrađani su trljali ruke kada je Hrvatska ušla u EU zbog gostiju iz BiH, a danas imamo grad pun smeća, lopova i svakakvog šljama. Isti oni koji su pucali na nas tokom rata danas nam se smiju paradirajući našim gradom kao da su ga oslobodili. Gradom se ne može hodati od smeća, i tek sada vidim zašto su se ljudi iz Makarske bunili protiv ovakvih turista. Danas na plaži u Neumu ne smijete ostaviti ništa jer će vam bilo što vrijedno biti otuđeno od strane lopova iz svih dijelova Bosne kojima je Neum postao raj za prljave rabote. U medijima se piše da u Neumu nema kapaciteta za sve, pa su neki primorani spavati u vozilima i po plažama??? Tu priču sam lično čuo od strane nekoliko mlađih momaka koji mogu spavati na plaži samo u Neumu i nigdje drugo na svijetu. Sem toga svega, naši ratni neprijatelji ne poštuju ništa sveto. Pod okriljem noći su prefarbali našu svetu šahovnicu, od našeg groblja su napravili prenoćište, i od nekada najljepšeg i najčistijeg gradića napravili su deponiju smeća. Oni koji su uoči sezone trljali ruke zbog zarade valjda će uvidjeti da smo prodali sve svoje sveto zbog prokletog novca. Svi smo mi htjeli turizam i dobru sezonu, ali ovakva nikome nije potrebna. Čast izuzecima koji godinama ljetuju u Neumu, ali ovome šljamu koji prlja, krade i uništava naše svetinje nije mjesto u našem gradu. Vrijeme je da neko napiše istinu o Neumu. Hrvatski branitelj iz Neuma. Istu oznaku su imale još četiri granate koje su istog dana eksplodirale u blizini Markala — u ulici Oslobodilaca Sarajeva, par stotina metara dalje. Mladić, tadašnji komandant Vojske Republike Srpske VRS , optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem u periodu od 1992. Prema optužnici, granatu koja je ubila 43, a ranila 75 građana na Markalama 28. Kako je Turkušić izjavio, ugao i pravac doleta granate, koje je istragom utvrdila sarajevska policija, pokazali su da je projektil doletio sa 2. Tačno mjesto ispaljivanja, prema iskazu svjedoka, mogli su utvrditi samo radari, a istražitelji ne, niti im je to bio zadatak. Mladićev branilac Branko Lukić je na početku unakrsnog ispitivanja pitao svjedoka da li je čuo za izjavu pripadnika tajne policije BiH Nedžada Herende kako je za snajpersku metu uzimao civile u centru Sarajeva. Na pitanje Mladićevog advokata da li je čuo da je 9. Odbrana će unakrsno ispitivanje svjedoka Turkušića nastaviti 28. Mladić optužen je i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, saopćio je Birn Justice - Report. Iako su svjedoci Tužilaštva prethodno tvrdili da su u maju 1992. On je pojasnio da je Štab imao radiostanicu, ali da nisu imali uslove da je koriste. Tužilaštvo BiH tereti Najdana Mlađenovića da je 3. Šest dana kasnije, prema Tužilaštvu, Mlađenović je rukovodio i napadom na selo Glogova, te izdao naredbu za ubistva više od 20 mještana Bošnjaka. S Mlađenovićem je optužen Savo Živković, kojem je na teret stavljeno učešće u napadima i protjerivanju civila iz tih sela te uništavanju njihove imovine. Prema optužnici, Mlađenović je bio komandir TO-a Bratunac, kojem je pripadao i Živković. Svjedok Živanović je kazao kako Mlađenovića zna od prije rata, te da je on dobar čovjek i domaćin, dok Živkovića ne poznaje. Svjedok je kazao kako je Štab TO-a primao naredbe od Kriznog štaba. Na pitanje tužiteljice Ozrenke Nešković da li je Krizni stab naredio Štabu TO-a napad na selo Glogova, odgovorio je da ne zna. Suđenje se nastavlja 3. Sredstva će, kako je kazao direktor ove ustanove Adnan Žiško, biti iskorištena za snimanje završne faze dokumentarnog filma povodom 30. Njegova premijera planirana je za 10. Skoro jedan tim može se sastaviti od igrača iz BiH, a koji igraju u Bundesligi. Doduše, u proteklih desetak godina Bosanci i Hercegovci su igrali zapažene role. Ne tako davno glavne vedete Wolfsburga i Hofenhajma, te istinske zvijezde Bundeslige bili su Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević i Sead Salihović. Mustafić nova zvijezda Džeko i Miske nisu više u Njemačkoj, ali su trasirali put za nove zvijezde. Već dokazane marke traju Ibišević i Salihović, kojima su se pridružili sjajni defanzivci Šalkea i Ajntrahta Sead Kolašinac i Ermin Bičakčić. I dok je Bičakčić debitirao za BiH, debi Kolašinca mogao bi se desiti u najboljem slučaju u finišu kvalifikacija ili kada naš tim osigura plasman u Brazil. O kvalitetama ofanzivnog bočnog Frajburga Mensura Mujdže suvišno je govoriti, a za BiH je ranije debitirao veznjak Damir Vrančić. Spahić je jedan od najboljih defanzivaca u Evropi. Nema sumnje da će pobrojani igrači povećati zanimanje njemačkih klubova, skauta, menadžera za Bosancima i Hercegovcima. U tom smjeru treba gledati na nedavni, pa i za njemačke prilike senzacionalni transfer Mirze Mustafića iz francuskog Metza u Borusiju iz Menhengladbaha. Beker je, između ostalih zastupao Balaka, Pjanića i još neke svjetske vedete. U Borusiji M je i ofanzivni veznjak Branimir Hrgota, koji vuče bh. Od mlađih igrača treba svakako spomenuti i Zlatana Alomerovića, trenutno trećeg golmana Borusije Dortmund, te Marka Maletića, mladog bh. I kamp NSBiH u Njemačkoj šansa je novim draguljima da se nametnu selektorima mlađih selekcija, ali i da nastave tamo gdje su stali: Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić, Sergej Barbarez, Sejo Kapetanović, Sanin Pintul, Asif Šarić, Murat Jašarević, Tomislav Piplica, Marko Topić, Bruno Akrapović, Faruk Hujdurović... Svake bundesligaške sezone neko od bh. Glavaš je Fortunu uveo u elitni rang, potom Salihamidžić biljira u timu Bajerna, pa Barbarez postaje prvi strijelac, zatim dolazi era Misimovića, Džeke, Salihovića, Ibiševića, Mujdže... Prošle sezone bljesnuli su Kolašinac i Bičakčić... Ova je 51 sezona Bundeslige. Nadajmo se da će ostati upamćena i po briljantnim partijama bh. Halilhodžić, Marić, Mihajlović, Pašić, Hotić... U Bundesligi su zapažen trag šezdesetih , sedamdesetih i osamdesetih godina ostavili: Salem Halilhodžić, Enver Marić, Husnija Fazlić, Aleksandar Ristić, Predrag Pašić, Radmilo Mihajlović, Mirza Kapetanović, Sead Kajtaz, Mili Hadžiabdić, Anel Džaka... Devedesetih godina prvo ime Bundeslige bio je napadač Demir Hotić, koji je sa Kaiserslauternom bio prvak Njemačke. Prva kopačka bio je Sergej Barbarez, dok je nastupao za Hamburg, a gotovo jedno desetljeće najbolji bh. Hasan je najtrofejni bh. Imena klubova za koje su nastupali naši igrači, poput Šalkea, Bajerna, Borusije, Bajera, Hamburga, Verdera, najbolje govore o rejtingu bh. Premda su u Bundesligu stigli kao veliki potencijali, karijeru nisu izgradili, Said Husejnović, Anel Džaka, Džemo Berberović... Doduše, Džaka je dogurao do mlade reprezentacije Njemačke, danas je kapiten Koblenca. Postava Evo kako izgleda postava bh. Idealni tim svih vremena Napravili smo idealni tim bh. B-tim Sastavili smo još jedan tim od igrača iz BiH koji su igrali u Bundesligi: T. Photo: Dragan Kujundžić Reč je o političkoj presudi, a zbog čega je doneta - saznaćemo jednog dana. Penzionisani general JNA Vladimir Trifunović oslobođen je svih optužbi. Presuda je izrečena zbog stradanja dvojice civila i učinjene materijalne štete kod mesta Radenci, a Tužilaštvo je tražilo da Popov, koji je tokom zaposedanja granice SFRJ bio komandant 32. Presuda je usmeno saopštena Popovljevom advokatu po službenoj dužnosti, a osuđenom oficiru kao pravni lek ostaje žalba Vrhovnom sudu Slovenije. Postupak protiv Popova i Trifunovića, koji je, inače, u vreme sukoba bio u komandi Varaždinskog korpusa, počeo je, kako kaže Popov, još 1992, a više puta je prekidan i nastavljan. Optužnica po kojoj je doneta presuda podignuta je aprila 2008. Nije bilo moguće da utvrde od čijih su projektila poginuli ti ljudi, jer su i JNA i TO koristile isto naoružanje, automatske puške. On tvrdi da jedinici kojom je komandovao nije bilo u interesu da se sukobljava sa Teritorijalnom odbranom. Imali smo dva poginula oficira i četiri uništena tenka. Izvršili smo zadatak i zaposeli granicu, a nismo dobili pomoć koju smo tražili. Svoju odbranu izneo je u Višem sudu u Beogradu, a u Morskoj Soboti ga je zastupao advokat Hari Danilo. Reč je o političkoj presudi, a zbog čega je doneta - saznaćemo jednog dana. Predavši opkoljenu kasarnu u Varaždinu, general Trifunović spasao je živote 220 vojnika i 37 oficira koje je vrhovna komanda JNA ostavila bez pomoći, u ratnom okruženju. Nakon snažnog pritiska demokratske javnosti, predsednik SR Jugoslavije Zoran Lilić abolirao je generala Trifunovića i ostale oficire Varaždinskog korpusa. Vrhovni sud Srbije je u januaru 2010. Trifunović je u zatvoru proveo 547 a Popov 446 dana, odlukom Ministarstva pravde Srbije 2011. Vladimir Trifunović osuđen je u Hrvatskoj za ratni zločin, na 15 godina zatvora. Pomenutim verskim obredom se na nasilan način vrši genitalno sakaćenje dece, dečaka mlađih od 18 godina, koji nemaju mogućnosti da odbiju pomenutu uslugu, niti da, a to je i najvažnije, obrnu i povrate normalno stanje ako to ikada u životu požele. Pomenuti dečaci nisu odrasle, razumne osobe koje žele da se podvrgnu obrezivanju zbog eventualnih medicinskih indikacija, već su samo nove žrtve verske indoktrinacije, zatucanosti i zloupotrebe, samo novi regruti u nikada prekinutim verskim ratovima, u kojima je tako važno, tako čudovišno bitno, postaviti tapiju na decu, što je moguće mlađu, svakako. Nedopustivo je da i danas, u 21. Jedina usluga koja ovde postoji, zapravo, jeste podilaženje zatucanim i tragično štetnim verskim vođama i istovetnim praksama koje promovišu. Razume se, Dodikov šumski savetnik, tvrdi da su njegovi izvori pouzdani, ali zbog prirode posla jednog tajnog agenta, nije mogao da ih otkrije kako ne bi ugrozio njihov rad na šumskom terenu. Uostalom, za ekspertsko-špijunske tvrdnje Galijašević nudi neoborive dokaze, koristeći deduktivnu metodu umorne Zagorke Golubović. Ne može biti srpskije ime od toga. Činjenica je da njegov izgled nije slovenski, nije ni turski, što bi bilo razumljivo ako je iz Niša, jer su se tamo stotinama godina mešali Turci i Srbi, već čisto arapski! Do koje mere su svesrpske zemlje i njihovi patriotski plaćenici ogrezli u psihopatologiji, ponajbolje svedoči i veleobrt u kretenastom mediju kakav je Kurir, doskora rodonačelnik najbizarnijih idiotarija u medijskom prostoru. Tri mjeseca od protesta građana Sarajeva za hitno usvajanje zakona o jedinstvenom matičnom broju, bh. Iz trećeg puta uspjeli su usvojiti sedam zaključaka, koji se uglavnom tiču utvrđivanja odgovornosti nadležnih sigurnosnih, policijskih i pravosudnih tijela BiH tokom blokade zgrade državnog Parlamenta od 5. Pričajući o ugroženosti, bh. Iako je članovima Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine BiH predstavljen Izvještaj o stanju sigurnosti u BiH za 2012. U jednom od sedam usvojenih zaključaka, Komisija je obavezala Vijeće ministara da donese odluku o okupljanju građana ispred državnog Parlamenta, kojom će biti utvrđen pojas u kojem se zabranjuje okupljanje. Ovim je potpuno palo i ono malo demokratije koju je imalo bh. Ja mislim da je to sljedeći korak. Čini se, pak, da bh. Predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević smatra kako se na ovaj način najgrublje krše osnovna prava građana u BiH. O zahtjevima građana, a to je usvajanje zakona o jedinstvenom matičnom broju, niko više i ne priča. Ipak nisu, jer nije bilo sjednica. Čini se da godišnji odmori nisu omeli samo Komisiju za odbranu i sigurnost. Za razliku od prve dvije sjednice, sada su konačno usvojili zaključke koje će uputiti Predstavničkom domu PSBiH na izjašnjavanje. Kao i na prethodnim sjednicama, predsjedavajuća Dušanka Majkić bila je najupornija da se zaključci što prije usvoje, a dopredsjedavajući Šefik Džaferović imao je drugačije zahtjeve. Džaferović: A šta treba sada mi da radimo povodom toga? Majkić: Trebamo se odlučiti za jedan od ta tri. Ne može sva tri. Zato ti kažem ne razmiješ kakav nam je zadatak. Zadan nam je zadatak da napravimo zaključke, usvojimo, odnosno ne usvojimo, i pošaljemo perema domovima i tamo branimo na sjednici. Džaferović: Tako je kad politizirate. Ja cijelo vrijeme upozoravam, od početka sjednice, da pokušavate ovdje po principu zrno po zrno da izvučete zaključke koji vam odgovaraju. Majkić: Pa sve redom čitam, čovječe! Džaferović: Ama to je, gospođo Majkić, politizacija. Njihova rasprava iznervirala je člana Komisije Mehmeda Bradarića. Zbog navodne narušene sigurnosti, iako su sve sigurnosne agencije rekle suprotno, danima nisu dolazili na posao. A da im pomognu da utvrde ko ih je ugrožavao, angažovali su sve institucije sistema. Lukić je tamo prebačen 21. Lukić je kao policajac i član lokalne paravojne formacije u istočnom bosanskom gradu Višegradu osuđen u prvom stupnju na 30 godina 2009, da bi mu nakon žalbe osuda 2012. Iz suda su napomenuli da u haškom pritvoru osumnjičenici i krivci borave samo tijekom trajanja procesa, dok eventualne kazne izdržavaju u 17 država s kojima Haški sud ima sporazum o suradnji. Sredoje Lukić je bio drugooptuženi u procesu uz svog rođaka Milana koji je u prvom stupnju osuđen na doživotan zatvor kao kolovođa zločina, a drugostupanjski sud mu je potvrdio osudu. Sredoje je za učesništvo u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici, dok je Milan osuđen i za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatočenika u logoru Uzamnica za što je drugostupanjskom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen uz ta nedjela i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubojstvo Hajre Korić. Tužiteljstvo je nakon prvostupanjske presude samo uložilo žalbu na presudu Sredoju Lukiću, tražeći da se on proglasi krivim za progon i pomaganje i podržavanje istrebljenja te da mu se u skladu s tim izrekne duža zatvorska kazna. No drugostupanjsko, Žalbeno vijeće Haškog suda to je odbacilo. Suđenje je obilježio skandal traženja lažnog alibija za Milana Lukića, a zbog toga nepoštivanja suda je osuđena njegova referentica za predmet Jelena Rašić. Milan Lukić tvrdio je cijelo vrijeme da je optužen za zločine koje je počinila druga osoba, odnosno da se radi o zamjeni identiteta. Od Milanovih tvrdnji da za zločine drugih robijaju krivi ljudi, Sredoje se ogradio, a i dostojanstvenije je dočekao konačnu presudu zureći pognute glave. S druge strane Milan se podsmjehivao, bahato žvakao žvaku, a u jednom trenutku je izvadio Bibliju i čitao je, umjesto da prati sažetak konačne presude. Očekuje se uskoro i odluka u vezi pokušaja transfera Milana na odsluženje doživotne kazne u zatvor u Slovačkoj. Čitavu univerzitetsku karijeru, od 1961. Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1988. Istraživao je, držao predavanja na univerzitetima i učestvovao na naučnim skupovima i projektima u Nemačkoj, Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Švajcarskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Mađarskoj, SAD, kao i u svim nekadašnjim jugoslovenskim republikama. Oktobarsku nagradu grada Beograda za nauku je dobio 1975. Objavio je više knjiga, među kojima: Jugoslavija na Konferenciji mira u Parizu 1969 , Vreme netrpeljivih 1974 , Istorijsko u Čarobnom bregu 1977 , Prodor na Balkan, Srbija u planovima Austrougarske i Nemačke 1908-1918. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa 17. Balkan je krenuo u novu epohu takozvane moderne, kada je ona bila u punom jeku. Mitrović je tada, takođe, podsetio na manipulacije koje su sve diktature 20. Šta je mogao da uradi svako od njih od svoga naroda? Sada smo u situaciji da ova generacija prihvata i dalje mitologizira prošlost, postajući otrov za sam narod. Umesto da nas prošlost nauči da sve ono kroz šta smo prošli jeste jedno ogromno i tragično iskustvo koje se ne sme idealizovati. To iskustvo stečeno je uz ogromne napore i odricanja. To znači da nas ti napori obavezuju da se ne bavimo pesmama iz prošlosti, nego da gradimo nove puteve, poštujući to stremljenje ka Evropi koje, pri tom, traje čak od 1804. Ovoga puta povod je bio 48. Ni loše vreme nije pokolebalo hiljade građana koje je miris ražnja mamio u Stričiće. Centralna proslava odigrala se pod najvećom šatrom, gde je domaćin bio Mile Dodik. Redakcija E-novina priznaje da nije bila upoznata sa tom skladbom, te je lyrics odmah potražila. Republika Turska jutros je uputila dva helikoptera za pružanje pomoći u gašenju požara u BiH, koji bi u Sarajevo trebali stići u popodnevnim satima. Istakao je da je akcija izvedena u dobroj koordinaciji više institucija i organizacija te zahvalio načelniku Općine Novo Sarajevo Nedžadu Koldži i njegovim saradnicima, Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi Sarajevo, Hitnoj pomoći Sarajevo, Crvenom križu Općine Novo Sarajevo, Kantonalnaoj upravi civilne zaštite Sarajevo, svim deminerima koji su učestvovali u uništavanju bombe i MUP-u Katona Sarajevo. Šef Odsjeka za neeksplodirana ubojna sredstva u FUCZ i rukovodilac akcije uklanjanja bombe Sead Vrana pojasnio je da se radilo o bombi opće namjene, britanskog porijekla iz Drugog svjetskog rata, netomase 480 kg s punjenjem od 160 kg vrlo razornog eksploziva - amatola. Dodao je da je bomba prilikom izvođenja građevinskih radova pala s visine od tri metra te da je nakon analize upaljača konstatovano da je bomba sigurna za transport i da ne mora biti neutralizirana na licu mjesta. Po njegovim riječima, akcija je pokrenuta nakon pribavljanja odobrenja za mjesto uništavanja bombe, odobrenja za korištenje rute za transport, i podrške ostalih službi policije, vatrogasaca, hitne pomoći, kontrole letenja. Načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo naglasio je da je u aktivnostima oko uklanjanja i uništavanja bombe učestvovalo oko 350 ljudi te da je sve izvedeno bez incidenta i uz potpunu realizaciju zadatog cilja na čemu im je čestitao i zahvalio. Bomba je posebno osiguranim konvojem prevezena u kamenolom u Ilijašu, gdje je jutros u 8. FENA Za popis stanovništva općinama 553. Ova sredstva će biti doznačavana prema kriteriju 30 KM po popisnom krugu na teritoriji svake općine u FBiH. Sve općine u Federaciji BiH će nakon završetka svih popisnih aktivnosti podnijeti izvještaj o utrošnim sredstvima Federalnom zavodu za statistiku, bez obaveze općina da utrošak sredstava pravdaju pojedinačnim računima, a što će biti detaljno regulirano sporazumom potpisanim između Federalnog zavoda za statistiku i općina u FBiH, saopćio je Ured za odnose s javnošću Vlade FBiH. Neće biti lako igrati protiv Slovačke. Ja bih na mjestu nihovog trenera išao na pobjedu u Zenici, jer bod u tom susretu ništa im ne znači - izjavio je na današnjoj konferenciji za medije selektor nogometne reprezentacije BiH Safet Sušić. Zaljubljenici u nogomet vjeruju da će to biti odlučujuće utakmice u borbi za prvo mjesto u kvalifikacionoj grupi, a Sušić očekuje otvorenu igru oba tima. U nadi za drugim mjestom u grupi potrebne su im pobjede u oba susreta i najvjerovatnije će igrati ofanzivno. Mi moramo biti oprezni, ali također moramo igrati snažno u napadu i odbrani. Upoznat sam s njihovim igračima i sigurno neće biti lako. Očekujem otvorene utakmice s dosta golova - naglasio je selektor BiH. Reprezentacija BiH okupit će se 1. Novo ime na spisku je Izet Hajrović napadač švicarskog Grasshoppersa. Golmani: Asmir Begović Stoke , Asmir Avdukić Borac , Jasmin Fejzić Aalen Odbrana: Emir Spahić Bayer Leverkusen , Ermin Bičakčić Eintracht Braunschweig , Toni Šunjić Zorya , Mensur Mujdža Freiburg , Ervin Zukanović Gent , Boris Pandža bez kluba Vezni red: Miralem Pjanić Roma , Senad Lulić Lazio , Sejad Salihović Hoffenheim , Adnan Zahirović Bochm , Elvir Rahimić CSKA Moskva , Haris Medunjanin Gaziantepspor , Miroslav Stevanović Elche , Zvjezdan Misimović Guizhou Renhe , Avdija Vršajević Hajduk , Senijad Ibričić Lokomotiv Moskva , Izet Hajrović Grasshopper Napad: Vedad Ibišević Stuttgart , Edin Džeko Manchester City i Edin Višća Istanbul BB. U januaru prošle godine imenovan je za trenera kineskog Ksingdao Jonona, ali je njegova avantura na Dalekom istoku trajala prekratko, manje od dva mjeseca. Smijenjen je odmah nakon prvog , iako je njegova momčad počela gostujućim remijem. S bivšim selektorom razgovarali smo u petak, a glavni povod su bili medijski napisi da je u užim kombinacijama za trenera zagrebačkog Dinama. Naravno, Slišković se u razgovoru, u svom stilu, dotakao brojnih aktuelnosti, išao je s teme na temu, ali je ipak možda najzanimljivije bilo čuti kako je moguće da toliko dugo čeka na novi posao. Jednostavno, nama se prilike mnogo teže ukazuju nego Francuzima, Italijanima... Ćiro je to rekao u svom stilu, ali ima u tome istine. Naprimjer, francuski Ažaksio angažirao je ovog ljeta Fabricija Ravanelija Fabrizio Ravanelli , iza kojeg je velika igračka karijera, ali kojem je to prvi trenerski angažman. I odmah u najjači rang francuskog nogometa! Treneri s naših područja takvu priliku, jednostavno, ne mogu dobiti - ističe Baka. Prije sam puštao da oni kontaktiraju mene, a sada nerijetko i ja vučem prvi korak. Ipak, koliko god su važni, toliko nekada i zbog svojih razloga znaju biti i zločesti. Jedan menadžer dođe blizu zaključivanja posla, a onda dođe drugi i to pokvari - govori naš sagovornik. U razgovoru koji je nerijetko prekidao Bakin unuk Ilhan, 54-godišnji Mostarac priznaje da je malo razočaran i ponašanjem velikog broja trenera. Rast cijene - Dugo sam već u nogometu i shvatio sam da je većini trenera jedini cilj biti na klupi, odnosno obećavati i pričati ono što drugi vole čuti, a onda, kada to prođe, što prije pronaći novi posao i raditi to isto. Kvalitet igre, napredak momčadi, razvoj igrača... Čovjek koji je od 2002. Mnogo bi se više govorilo o igračima i trenerima, naš nogomet bi dodatno dobio na cijeni i vrijednosti, a onda bismo i mi, koji smo usko vezani uz bh. Spahić je bolji od Vidića Blaž Slišković kaže da su igrači Safeta Sušića napokon sazreli i da reprezentacija zaslužuje plasman na Svjetsko prvenstvo. Iza njih su dva-tri ciklusa tako da su danas u naponu snage, a i dovoljno iskusni. Neću reći da BiH ima najbolju reprezentaciju u regiji, ali smatram da u ovom trenutku igra najbolji nogomet. Slišković posebno apostrofira jednog igrača. Pape to odlično vodi i uvjeren sam da će na pravi način pripremiti utakmicu. Pritisak će biti velik, a prva utakmica će biti ključna. Ako tu pobijedimo, Slovaci će u drugoj utakmici pasti mnogo lakše - smatra Slišković. Rodbina i prijatelji ubijenih te delegacije Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992. Na jučerašnji dan 1992. Potpredsjednik Udruženja Alija Hodžić kazao nam je da su ovakva okupljanja veoma važna kako se žrtve agresije nikada ne bi zaboravile. Nevjerovatno je da se granatiraju djeca koja su samo izašla da se igraju - dodao je Hodžić. S reprezentacijom bivše Jugoslavije 1989. Mario Primorac spada definitivno u red najvećih košarkaških imena u našoj državi, član je reprezentativne generacije koja je, ostvarivši plasman u drugi krug Eurobasketa, učinila ono što je svim kasnijim ostalo nedostižno. Lijepe uspomene - Iz tog perioda, kada je u pitanju reprezentacija, nosim samo lijepe uspomene. Dugo smo igrali zajedno, bili smo prijatelji. Te su naše međusobne relacije sigurno doprinijele tome da postignemo rezultat kakav niko drugi, osim nas samih, nije očekivao - ističe Primorac na početku razgovora za naš list. Nedavno nam je Ibro Krehić, u to vrijeme trener reprezentacije selektor je bio legendarni Mirza Delibašić, koji je preminuo 2001. Problem nam je bio mali igrački fond, dosta momaka je došlo direktno iz Sarajeva, gdje nisu ni igrali ni trenirali. A kada već spominjete Krehića, moram reći da je napravio sjajan posao, taktički i fizički bili smo vrhunski pripremljeni. Evo, baš sam gledao snimak utakmice s Grčkom, kojoj smo za poluvrijeme ubacili 50 poena. Dobili su nas tek zahvaljujući preokretu u posljednjim minutama. Ogromne zasluge imao je i Delibašić. Kinđe je bio veliki znalac, za njega u košarci nije bilo tajni, dosta toga nas je naučio. Žao mi je što nije bio još uporniji u trenerskom poslu, imao je i znanje i kvalitet da postigne mnogo više - kaže Primorac. Veliki pritisak Upravo je Primorac 204 centimetra , koji je igrao na poziciji centra, uz Sabahudina Bilalovića, bio glavni strijelac ne samo našeg tima nego i kompletnog EP-a! Rahmetli Bilalović bio je prvi prosjek 24,6 poena po meču , a Primorac 21,9 drugi najefikasniji igrač Eurobasketa. Imali smo najveću minutažu, trošili smo najviše lopti... Poklopilo se dosta stvari zbog kojih smo postali najbolji strijelci - ističe Primorac. Najefikasniji tandem EP-a: Primorac i Bilalović na treningu Danas 52-godišnji Mario bio je, uz Bilalovića i Emira Mutapčića, naš jedini reprezentativac koji je te ratne 1993. Priznaje da nije bilo lako igrati pod pritiskom onoga što se dešava u našoj državi. No, kada bi se utakmica završila, ponovo bismo trčali da slušamo vijesti, da čujemo šta se dešava. Pritisak je bio ogroman - kaže Primorac. Reprezentativnu karijeru zaključio je u kvalifikacijama za EP 1995. Nakon igračkog poglavlja u slovenskom Mariboru je pokrenuo školu košarke, koja je prerasla u klub. Prije nekoliko dana stigla je, pak, vijest da će Primorac od naredne sezone kao glavni trener voditi litvanski Alitus. Posredstvom prijatelja počeo sam tražiti klub, na kraju je dobro ispalo. Došao sam u ambicioznu sredinu. Gazda Alitusa bivši je poznati litvanski košarkaš Tomas Pačesas. Do sada su igrali u drugoj ligi, ali su klupili licencu i ubuduće će igrati kao prvoligaši. Litvanija je talentirana košarkaška nacija, oslonit ću se na domaće snage. Od stranaca, doveo sam jednog poljskog centra, a možda će doći i Amerikanac - rekao je Primorac. Nasljednicima u reprezentativnom dresu želi sve najbolje na Eurobasketu u Sloveniji. Kada je u pitanju klub s kojim je 1984. Volio bih kada bi se mogli animirati ljudi koji vole Bosnu, a sposobni su pomoći da se klub vrati tamo gdje je nekada i bio. Blistao protiv Vebera Primorac je za Bosnu igrao između 1982. Početkom rata je, uz pomoć poznate menadžerle, rahmetli Mire Poljo, stigao sa porodicom u Italiju. Zainteresirala se njemačka Alba, normalno, na inicijativu mog saigrača iz Bosne Emira Mutapčića i trenera Faruka Kulenovića, koji su već bili u tom klubu. Presudili su turnir u Italiji i moja sjajna igra protiv američkog Mičigen univerziteta, za koji je tada nastupao čuveni Kris Veber Chris Webber. Kulenoviću i menadžeru Albe Marku Baldiju Marco svidjelo se ono što su vidjeli i brzo smo se dogovorili - kaže Mario. Školski drug s Repešom Primorac se kratko bavio menadžerskim poslom, kaže da to nije bilo za njega. Kao trener, pokušava izgraditi svoj stil mada primjenjuje i ono što je naučio od veličina kao što su Dušan Ivković, Faruk Kulenović, Svetislav Pešić, Jasmin Repeša... Dosta sam naučio i od svog školskog druga iz Čapljine Jasmina Repeše, s kojim sam i danas u kontaktu - kaže Primorac, koji je rođen u Zavidovićima, ali se kao sedmogodišnjak sa porodicom preselio u Čapljinu, gdje je igrao za ekipu Borca. Dolazi u Sarajevo Primorac u Sloveniji živi sa suprugom Sanjom, Sarajkom, te s kćerkama Miom i Anjom, koje završavaju fakultete. Mario sa suprugom i kćerkama - Supruga ide sa mnom u Litvaniju, a svi ćemo porodično doći u Sarajevo na revijalnu utakmicu 31. Poslije toga preko Zagreba putujemo u Litvaniju - kaže Primorac. U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakve su šanse opozicije u Republici Srpskoj da pobedi Milorada Dodika na izborima koji će se održati sledeće godine. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Aleksandar Trifunović, glavni urednik banjalučkog nezavisnog on-line magazina Buka. Razgovaralo se o tome da li opozicione partije mogu prevazići međusobne razlike i jedinstveno nastupiti na izborima, da li Dodik gubi glasove birača zbog toga što se stavlja na stranu tajkuna u njihovim sporovima sa građanima, da li će na rezultate izbora uticati činjenica da je Dodik izgubio podršku Beograda, zašto lider Srpske demokratske stranke Mladen Bosić izbegava direktne duele sa Dodikom, da li je najveća opoziciona partija, Srpska demokratska stranka, odustala od takmičenja sa Dodikom u nacionalističkoj retorici, o umerenoj i tvrdoj struji u Srpskoj demokratskoj stranci, kao i o tome može li izborne šanse Milorada Dodika umanjiti činjenica da je najgledaniji dnevnik u Republici Srpskoj, Dnevnik BN Televizije, naklonjen opoziciji. Omer Karabeg: Mada je do izbora ostalo još godinu dana, čini se da je predizborna kampanja već počela. Tanja Topić: Mislim da je kampanja počela kudikamo ranije, ona se zakuhtava i, kako stvari sada stoje, čini mi se da će se nakon ljetne pauze još žešće nastaviti. Aleksandar Trifunović: Nisam siguran da se to može nazvati kampanjom. Na političkoj sceni Republike Srpske, pa i Bosne i Hercegovine, predizborna kampanja praktično počinje onog trenutka čim se izbori završe. To praktično znači da ona nikad i ne prestaje. Činjenica je da je na prošlogodišnjim lokalnim izborima partija gospodina Dodika doživjela svojevrsni poraz, ali način na koji je formirana vlast u opštinama govori u prilog tezi da mi, u stvari, nemamo opoziciju. Broj opština u kojima je Srpska demokratska stranka ušla u koaliciju sa svojim najvećim političkim neprijateljima je ogroman. Dojučerašnji politički protivnici su vrlo brzo pružili ruke jedni drugima i nastavili da rade u suglasju. Omer Karabeg: Ima li šanse da opozicija na narednim izborima nastupi jedinstveno, jer bi joj jedino to moglo doneti pobedu? Mislim da su lokalni izbori potvrdili da opozicija može da pobijedi samo ukoliko izađe sa zajedničkim kandidatom. Tanja Topić: Mislim da su lokalni izbori potvrdili da opozicija može da pobijedi samo ukoliko izađe sa zajedničkim kandidatom. To se prošle godine jasno vidjelo na primjeru Banjaluke, gdje je opozicija izgubila upravo zbog toga što nije mogla postići dogovor da izađe s jednim kandidatom. Da li će se do parlamentarnih izbora, koji će se održati iduće godine, prevazići animoziteti unutar opozicije - teško je reći. Ključ je isključivo u rukama najveće, nazovimo je opozicione partije - Srpske Demokratske stranke. Omer Karabeg: Čini se da Dodik u poslednje vreme vuče dosta nepopularne poteze. Otvoreno se, recimo, stavio na stranu tajkuna Mileta Radišića u njegovom sporu sa porodicom Vulić. Čak je branio i policiju koja je maltretirala i tukla Željka Vulića. Nije moguće da Dodiku nije jasno da će ga ta podrška stajati gubitka nekih glasova na izborima. Aleksandar Trifunović Aleksandar Trifunović: Mislim da je gospodin Dodik svjestan da njegova stanka može izgubiti dio glasova. Ali, nisam više siguran koliko on računa sa svojom strankom. Ne znam ni kakvi su njegovi odnosi sa strankom, jer ga u posljednje vrijeme vrlo rijetko viđamo sa ljudima iz vrha Stranke nezavisnih socijaldemokrata. On se, uglavnom, viđa sa ljudima koji su iz neke potpuno druge sfere - religijske ili filmske, mislim na Emira Kusturicu i vladiku Grigorija. Rekao bih da je njemu važniji rezultat koji će ostvariti na predsjedničkim izborima. On računa da će, ako se ponovo kandiduje za predsjednika Republike Srpske - a to će po mom mišljenju sigurno učiniti - dobiti dovoljan broj glasova da bude ponovo izabran. A kad je riječ o porodici Vulić, Dodik je mogao da vidi da Vulići nisu imali neku veliku podršku u javnosti, pa je vjerovatno računao da mu podrška Radišiću neće donijeti značajniji gubitak glasova koji on, uostalom, može da naknonadi na nekim drugim mjestima. Zanimljivo je da je Dodik svoj politički prebacio na Hercegovinu, na hercegovački dio Republike Srpske, gdje je njegova stranka postigla slabe rezultate. On sve više vremena tamo provodi, dok se veoma malo bavi ovim dijelom oko Banjaluke, što je dosta čudno, jer je on na vlast došao prije svega glasovima Banjaluke. Tanja Topić: U Dodikovom ponašanju u slučaju Vulić ja prepoznajem kontinuitet. On je posljednjih godina vrlo oštrim riječima napadao pojedine novinare i sve ljude koji su drugačije mislili od njega. Svi koji su se usudili da iznesu svoj stav, suprotan njegovom, bili su automatski etiketirani i izloženi najgnusnijim javnim uvredama. Građanima, međutim, to nije smetalo, čak su aplaudirali na tu bahatost i nagrađivali Dodika na izborima. To se vidjelo i u slučaju Vulić. Veoma malo građana ustalo je u odbranu Vulića, u odbranu ljudskih prava i privatne svojine. Jednostavno su se ponašali ignorantski. Omer Karabeg: Ako je situacija takva, mislite li da je onda građanima svejedno i što Dodik donosi zakon kojim se biznismenima bliskim režimu omogućava da se oslobode dugova, a potom ti dugovi padaju na teret građana. Aleksandar Trifunović: Najveći broj građana, vjerujte, nije ni upoznat s tim, niti su svjesni dimenzije ekonomske katastrofe u Republici Srpskoj. Izvještaji se friziraju da bi situacija bolje izgledala. Tanja Topić: Građani ćute. Oni ne pokazuju ni da im je svejedno, ni da nije. Zaokupljni su borbom za vlastitu egzistenciju. U borbi da prežive oni se jednostavno ne bave tim stvarima. Omer Karabeg: Da li će na rezultate sledećih izbora uticati činjenica da je Dodik izgubio podršku Beograda? Da li je biračima u Republici Srpskoj uopšte važno koga Srbija podržava? Tanja Topić: Tačno je da su se promijenile neke stvari u odnosima Srbije i Republike Srpske nakon poraza Borisa Tadića i Demokratske stranke, ali teško je reći kako će to uticati na birače u Republici Srpskoj. Možda bi najviše uticaja moglo imati povezivanje korupcionaških afera, koje se otkrivaju u Srbiji, sa aferama u Republici Srpskoj. Dodik sada na sve načine pokušava da dođe do Vučića i dobije njegovu podršku, ali mu to ne uspijeva. Aleksandar Trifunović: Gospodin Vučić je više puta pomenuo da njegovi odnosi sa gospodinom Dodikom nisu na sjajnom nivou, ali mislim da se rukovodstvo Srbije neće miješati u političke prilike u Republici Srpskoj. Oni su, naravno, zainteresovani da u izvjesnom smislu kontrolišu Republiku Srpsku. Ovdašnji prostori su istorijski često služili Srbiji za različite vrste političkog potkusurivanja. Mislim da će se Vučić i rukovodstvo Srbije truditi da imaju određeni politički uticaj u Republici Srpskoj, ali se neće direktno miješati i sumnjam da će pred izbore davati bilo kakve političke poruke. Oni su svojevremeno osudili ponašanje Dodika u predizbornoj kampanji u Srbiji, kada se on potpuno stavio u službu Demokratske stranke. Dodik sada to potpuno ignoriše i na sve načine pokušava da dođe do Vučića i dobije njegovu podršku, ali mu to ne uspijeva. S druge strane, Dodik zna da svaki konflikt sa vladajućom garniturom u Srbiji, koja tamo uživa ogromnu popularnost, može samo da mu naškodi. Ljudi u Republici Srpskoji vrlo pozitivno gledaju na hapšenja tajkuna u Srbiji i na tamošnju borbu protiv kriminala. Kad mi na našem sajtu objavimo takve tekstove, najčešći komentari čitalaca su - zašto se kod nas ne pojavi neko kao Vučić. Kad sam rekao da se Beograd neće miješati u političke prilike u Republici Srpskoj, mislio sam da neće ući u direktnu kampanju protiv Dodika. Međutim, priče koje šire ljudi oko Srpske demokratske stranke da bi neko iz Beograda mogao da smijeni Dodika su potpuno sulude. To bi ovdje moglo samo da probudi neku vrstu inata kod birača. Uostalom, ako opozicija nije u stanju da žestoko i na svim frontovima nastupi protiv Dodikove politike, umjesto da ga blago kritikuje kao do sada, zašto bi onda Beograd smjenjivao Dodika. To bi bila potpuna glupost. Tanja Topić: Iako smo daleko od izbora, ja mislim da su iz Beograda već stigli neki signali. Aleksandar Vučić je vrlo jasno rekao da ima mnogo bolje i intezivnije odnose sa opozicijom nego sa Dodikom. On je govorio o lošim odnosima sa vladajućom strukturom i sa Miloradom Dodikom. Ali ja, sasvim sigurno, ne očekujem otvorenu podršku Beograda opoziciji. Ona neće biti javna, niti će biti agresivna. Ne očekujem neko direktnije i agresivnije miješanje. Ta podrška je prisutna i sada, to je, rekla bih, neka vrsta prešutne podrške. Omer Karabeg: Pošto Dodik ne može popraviti ekonomsku situaciju on će, nesumljivo, zaigrati na nacionalnu kartu, kao što je to i do sada činio na izborima. Mislite li da će u predizbornoj kampanji opozicija, pre svega Srpska demokratska stranka, krenuti da se s njim takmiči u toj vrsti retorike? Srpska demokratska stranka mora sama sa sobom da raščisti da li je to ona ista partija iz 1997. Aleksandar Trifunović: Pozitivno me je iznenadilo da je Srpska demokratska stranka ignorisala prve pokušaje da se inicira ta vrsta diskursa. Lideri te stranke su javno rekli da njih zanima unutrašnja situacija u Republici Srpskoj i da treba prestati sa izmišljanjem vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Mislim da su se oni odlučili za tu strategiju, jer im je nemoguće pobijediti Dodika na terenu nacionalizma. On se toliko identifikovao s tom vrstom retorike da ga je vrlo teško kopirati. On je već uspostavio norme kako se može upotrebiti, odnosno, zloupotebiti ta vrsta nacionalističke retorike. To je jasno i Sarajevu, pa nema više onih horskih reakcija na svaku Dodikovu izjavu. Ako do kraja kampanje zadrži sadašnji kurs, Srpska demokratska stranka bi mogla da profitira, ali samo ako zaista raskrinka tu politiku kao manipulatorsku i nacionalističku i ako sama pribjegne retorici koja će pokazati da je ta stranka sada drugačija od one koju je Dodik skinuo sa vlasti. Srpska demokratska stranka mora sama sa sobom da raščisti da li je to ona ista partija iz 1997. Na žalost, ta partija se još uvijek nije odrekla nacionalističke retorike, ali je u ovom trenutku ne koristi. Tanja Topić Tanja Topić: I ja mislim da Srpska demokratska stranka neće ulaziti u nacionalističku utakmicu sa Dodikom. Ona više ne može da se vrati u taj prostor koji je zauzeo Dodik. Mislim da se već nazire pravac Dodikove kampanje. On će insistirati na kontinuitetu vlastite borbe za samostalnost Republike Srpske. Mislim da je Srpska demokratska stranka već na prošlogodišnjim lokalnim izborima napustila taj prostor i težište stavila na socijalna i ekonomska pitanja, a verovatno će u tom tonu voditi i predizbornu kampanju. Glavno je pitanje da li će doći do zaokreta u svijesti birača, to jest da li će prestati da glasaju rukovodeći se emotivnim nabojem, što je teren nacionalnog i nacionalističkog, ili će se okrenuti svom ekonomskom i socijalnom položaju. Omer Karabeg: Da li je retorika koju koristi Dodik još uvek jaka karta? Da li još uvek pali priča o tome kako oni iz Sarajeva hoće da unište Republiku Srpsku i kako se zbog toga treba izdvojiti iz Bosne i Hercegovine? Aleksandar Trifunović: Mislim da je Dodik potrošio najvažnija obećanja iz tog spektra. Prije svega, obećanje o odvajanju Republike Srpske, što je bila njegova glavna poruka na opštim izborima 2010. Dodik je bio potpuno jasan i glasan da će odvojiti Republiku Srpsku za vrijeme svog predsjedničkog mandata, i to je ponovio više puta. To se nije desilo. Koleginica Topić je u pravu. Sada sve zavisi od građana - od toga da li će oni dati podršku ljudima koji će zaustaviti bezdušnu otimačinu javnih i ličnih dobara i potpuno urušavanje javnog vlasništva, što se danas primjećuje na svakom koraku u Republici Srpskoj. I ne samo da to zaustave, nego i da se bore za povraćaj onoga što je oteto. Nije dovoljno samo izbjegavati sukob s Dodikom na terenu nacionalizma, neophodna je jasna poruka na koji način i sa kojim ljudima će opozicija biti drugačija od Dodika. Samo takva strategija može donijeti uspjeh opoziciji. Iskreno govoreći, tu vidim više šansi za manje partije nego za Srpsku demokratsku stranku, pošto je više nego jasno da ta partija poprilično funkcioniše po jednom rigidnom principu, po kome je njen predsjednik, gospodin Bosić, sklonio ili barem ućutkao veći broj disonantnih glasova. Veliko je pitanje da li on želi direktni sukob sa Dodikom, jer je više nego jasno da ga je u svim televizijskim duelima, osim možda jednog ili dva, Dodik superiorno pobijedio, pa on bježi od tih duela. Omer Karabeg: Ali, rekao bih da se sada u Srpskoj demokratskoj stranci dosta jasno profilišu umereniji glasovi. Recimo, potpredsednik stranke Ognjen Tadić poziva na otvoreni srpsko-bošnjački dijalog i izgovara jednu neverovatnu rečenicu. On kaže da je bolje da Srbi i Bošnjaci budu saveznici, nego sapatnici, što je do skora bilo nezamislivo da tako nešto može da izgovori funkcioner Srpske demokratske stranke. Mislite li da se takvi tonovi mogu pojaviti i u predizbornoj kampanji? Možemo govoriti o umjerenom krilu unutar SDS-a, ali isto tako postoji krilo snažnih jastrebova, koji stoje na poziciji takozvane odbrane nacionalnih interesa. Tanja Topić: Sasvim sigurno, ali isto tako ne bih zanemarila ni one druge tonove koji dolaze iz te partije. Podsjetiću na histeriju povodom takozvane talačke krize koja je potekla upravo od poslanika te stranke u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Dakle, možemo govoriti o umjerenom krilu unutar Srpske demokratske stranke, ali isto tako postoji krilo snažnih jastrebova, koji stoje na poziciji takozvane odbrane nacionalnih interesa. Omer Karabeg: Da li mislite, pre svega, na izjave Aleksandre Pandurević? Zahvaljujući njenim izjavama o takozvanoj talačkoj krizi, stvorena je vrlo opasna situacija. Mnogobrojni mediji iz Republike Srpske prihvatili su njenu interpretaciju nedavnih građanskih protesta ispred zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu stvarajući histeriju i tumačeći te proteste kao veliki napad na Republiku Srpsku. Omer Karabeg: Koliko Dodiku u predizbornoj kampanji mogu da pomognu mediji, s obzirom da on kontroliše veliki broj medija u Republici Srpskoj? Danas ima mnogo više medija koji kritikuju Dodika, dok ste prije četiri godine na prste jedne ruke mogli izbrojati - ne medije, nego novinare koji su ga kritikovali. Aleksandar Trifunović: Mislim da je u ovom trenutku glavni problem Milorada Dodika velika gledanost - slobodno se to možete reći - opozicionog dnevnika, a to je Dnevnik BN Televizije, koja je naklonjena Srpskoj demokratskoj stranci. Taj dnevnik ima tri puta veću gledanost od Dnevnika Televizije Republike Srpske, koju Dodik potpuno kontroliše. Bojim se da on u ovom trenutku nema ni kapacitet, ni sredstava da kontroliše sve medije, kao što je to bilo uoči opštih izbora 2010. Danas ima mnogo više medija koji kritikuju Dodika, dok ste prije četiri godine na prste jedne ruke mogli izbrojati - ne medije, nego novinare koji su ga kritikovali. Tanja Topić: Milorad Dodik još uvijek kontroliše znatan dio medija. Međutim, situacija se promijenila. Rekla bih da su prelomna tačka bili prošlogodišnji lokalni izbori, kada se srušio mit o monolitnosti Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata i kada su ljudi osjetili neki dašak slobode i počeli kritikovati vlast. Omer Karabeg: I na kraju, ima li opozicija šanse da na izborima, koji će se održati iduće godine, preuzme vlast u Republici Srpskoj i tako učini kraj osmogodišnjoj vladavini Milorada Dodika? Jer, ako Dodik i bude izabran za predsednika, a opozicija bude imala vladu, on neće imati gotovo nikakvu vlast, jer predsednik Republike Srpske nema bogzna kakva ovlašćenja. Aleksandar Trifunović: Mislim da opozicija na narednim izborima ima mnogo veću šansu nego što je imala na izborima 2010. Situacija joj ide na ruku, jer Republika Srpska ima ogroman broj problema za koje je odgovorna vlast. Pitanje je samo da li opozicija želi to da iskoristi. Ja još uvijek ne vidim da ona djeluje opoziciono, ona posmatra tu situaciju kao nekakva elita sa galerije koja ima jako visoke plate, mjesta u upravnim odborima i određeni uticaj, ako ne na entitetskom nivou, onda u lokalnoj zajednici. Opozicija se svega toga treba odreći, ako želi da pobjedi. To je jedina poruka koja opoziciji može donijeti pobjedu, jer je građanima više dosta prevara, laži i lažnih obećanja. SNSD izgubio je dosta glasova na prošlogodišnjim lokalnim izborima i teško će ih nadoknaditi. Tanja Topić: Opozicija ima velike izglede da pobijedi. Mislim da je vrlo važno da se usaglasi oko jedinstvenog kandidata, kako za predsjednika Republike Srpske, tako i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Savez nezavisnih socijaldemokrata izgubio je dosta glasova na prošlogodišnjim lokalnim izborima i teško će ih nadoknaditi. Međutim, problem je u tome što su građani apsolutno izgubili povjerenje u sve političare. Upali su u svojevrsnu letargiju i apatiju, svi su im političari isti i ne vjeruju da bilo ko može da ih izvuče iz ćorsokaka u kojem se nalaze. Ako nezadovoljni građani svoje nezadovoljstvo budu manifestovali tako što neće izaći na izbore, onda će profitirati vladajuća stranka, jer će ona svoju vojsku disciplinovati, pa će njene pristalice izaći na izbore. U tom slučaju prognoze o pobjedi opozicije neće se ostvariti. Ilijaz Pilav, hirurg iz Srebrenice, još 2007. To je dokaz kako je Izborni zakon BiH diskriminirajući, ne samo prema pripadnicima nacionalnih manjina, odnosno onim koji se izjašnjavaju kao ostali, već i prema pripadnicima konstitutivnih naroda - prema Bošnjacima i Hrvatima u RS-u, a prema Srbima u Federaciji. Pilav govori o tome kako se odlučio na podnošenje tužbe Sudu u Strazburu. Pilav, kako ste se odlučili na žalbu Sudu u Strazburu? Pilav: Nakon izbora 2006. Ta apelacija je obnovljena nakon izbora 2010. RSE: Odgovora još nema? Pilav: Odgovora još nema. Proteklih mjeseci je bilo nekih naznaka, nekih poluzvaničnih informacija da bi konačno ta apelacija trebala biti riješena ovoga ljeta. U zadnje vrijeme imamo jedan muk, jednu tišinu, dakle, nema nikakvih konkretnih odgovora, iako sam ja zaista očekivao da će to biti riješeno u ovo vrijeme. RSE: Šta očekujete od Vaše apelacije, ako znamo kako je prošla presuda Sejdić-Finci? Pilav: U preambuli presude Sejdić-Finci, Sud se pozvao na slučaj Pilav, dakle, na neki način je već izrekao jedno pozitivno stajalište u pogledu te moje apelacije i moja očekivanja su da ništa drugo ne može biti riješeno nego u moju korist. Domaće vlasti, koje su duboko zaglibile u probleme po pitanju presude Sejdić-Finci, kada riješena moja tužba, ući će u još veću dubiozu nego li je sada. RSE: Šta mislite, zbog čega Sud u Strazburu odugovlači s donošenjem presude? Možda daje još jednu priliku bh. Pilav: Sud u Strazburu je pomalo, da kažemo, išao na ruku domaćoj političkoj eliti dajući im vremena da riješe pitanje presude Sejdić-Finci. Moje informacije su išle u prilog tome, govorile su da je Sud odugovlačio sa presudom u moju korist upravo iz tog razloga da se da prilika Bosni i Hercegovini da postupi po presudi Sejdić-Finci. Kad to još nisu uradili, mislim da su sve te šanse, svi krediti potrošeni, da je vrijeme da se suoče sa novim momentom. RSE: Kandidovali ste se za Predsjedništvo BiH kao Bošnjak iz Republike Srpske dok ste živjeli u Srebrenici. Sada ste u Sarajevu. Pilav: Cijeli rat sam proveo u Srebrenici. Sa pozicije žitelja Srebrenice sam tom svojom kandidaturom pokušao ukazati na neravnopravnost konstitutivnih naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Iako je zakon o pravima konstitutivnih naroda donesen na nivou države, on se ne primjenjuje u cjelosti. Imamo situaciju da su u jednom entitetu pripadnici dva konstitutivna naroda neravnopravni u odnosu na trećeg, a u drugom entitetu imamo da su pripadnici jednog konstitutivnog naroda neravnopravni u odnosu na dva druga. Sudbina koja je zadezila odlazećeg vicepremijera Mlađana Dinkića ne može se porediti sa bolesnikom koji dvadeset godina nije išao kod zubara, ali metafore koje koristi njegov politički naslednik Lazar Krstić mogle bi ga zaista izvesti iz takta. Za sve bolesti, ako se mora, premijer Ivica Dačić savetuje da se lekovi piju na silu, s tim što će bar deo hroničnih problema da prođe, veruje on, ako se ko zna od čega rehabilituje Aleksandar Ranković. A da Leka može da se pita niko nikad ne bi zapretio njegovom imenjaku Vučiću. Ne bi smeo ni da pomisli. E kada bi takvu zaštitu imali da li Čović, da li Karadžić, drama u fudbalu odavno bi bila rešena. Mada je izvesnije da se u Lekino vreme ne bi ni dogodila. Da je ovo Lekino vreme, bilo bi i Titovo, a da je Tito danas aktuelan imao bi prevodioca. Taj bi ga prevodio sa njegovog dijalekta na sve druge jugoslovenske, pa ne bi bilo zabune ko je zapravo Josip Broz…. Feđa Štukan SARAJEVO - Feđa Štukan, jedan od organizatora protesta za JMB, putem Facebooka pozvao je sve građane da izađu 4. U okviru četvrtog pregleda po stand-by aranžmanu, Misija MMF-a će posjetiti Sarajevo i Banju Luku od 4. On je pozvao građane da 4. Ja neću mirno gledati kako upadamo u još težu ekonomsku krizu i kako moja djeca i unuci vraćaju novac od kojeg će vlasti sebi kupovati automobile, vile, skupa odijela, plaćati putovanja, zapošljavati rodbinu i prijatelje i plaćati svoje prljave nacionalističke predizborne kampanje. Podsjetimo, rezidentni predstavnik MMF-a u BiH Ruben Atoyan uoči dolaska Misije MMF-a u BiH istakao je da se skroman oporavak ekonomske aktivnosti održava, da se inflacija zadržala na niskim nivoima, da je finansijska stabilnost očuvana, a fiskalna politika na predviđenom putu za što, kako on smatra, odgovarajuće zasluge bi trebalo dati bh. Ovo je drugi incident u augustu mjesecu, te još jedna poruka, poslije napada na Nezira Dardagana, kao i govora mržnje koji je zabilježen na snimcima u Bratuncu i Srebrenici, da je sigurnost bošnjačke povratničke zajednice na Drini ozbiljno ugrožena. Napadi koji idu od institucija entiteta Republika Srpska, poput poništavanja prebivališta, otpuštanja građana nesrpske nacionalnosti, zabrane javnih okupljanja, dalje se nastavljaju na fizičke napade te napade na imovinu. Strahujemo da je samo pitanja trenutka kada situacija mogla eskalirati. Postavljamo pitanje, da li će nastavak nasilja koje se provodi na Drini postati pitanje kojim će se baviti Dodikovi koalicioni partneri na državnom nivou, te postoji li u njihovim političkim platformama, koje se navodno bore zaštitu i ravnopravnost građana,a uporno ignoriraju ono što se događa u Višegradu, Zvorniku, Srebrenici i Bratuncu? Imajući u vidu punu uključenost i blagoslov entitetskih i lokalnih u napade na povratnike i širenje mržnje, tražimo hitnu intervenciju međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini, budući da ovo što se dešava upućuje da će se nasilje nastaviti, da incidenti nisu izolirani i ozbiljno utječu na stabilnost, a da oni kojima je u interesu širenje mržnje i straha neće stati, te da će povratnicima jedino preostati da se odluče na otpor ili na egzodus sa ovih prostora. Riječ je o očigledno pripremanoj kampanji vladajuće koalicije u RS-u, koja je svjesna gubitka povjerenja među građanima, gdje Milorad Dodik odlučno ide u podizanje međuetničkih tenzija, kako bi se pokušao održati na vlasti, te zbog toga kreira stanje haosa. S tim u vezi, tražimo uspostavu sistema koji će u okviru pitanja od značaja za državnu sigurnost uključiti i preuzeti odgovornost za istragu napada, ali i buduću zaštite povratničke populacije od strane sigurnosnih agencija države Bosne i Hercegovine, budući da institucije RS-a ne samo da ne mogu garantirati sigurnost, već učestvuju i podupiru govor mržnje i nasilje. Povratnike pozivamo na punu pripravnost, raseljena lica na posjetu rodnih sela, te pomoć starijim i bolesnim, provjeru sigurnosnog stanja u svakom mjestu gdje ima povratnka, te širenje informacija o posljednjim incidentima kroz sastanke mjesnih odbora, vjerskih zajednica, povratničkih udruženja, ogranaka političkih stranaka i drugih oblika okupljanja građana. Kako je za Klix. Požar je najvjerovatnije podmetnut, što dokazuje i pronađena flaša u kojoj je bio benzin, a koja je ostavljena u blizini mjesta gdje je vatra buknula. Nožinovići su ugledna zvornička porodica, a nedavno je u medijima spominjana kao primjer povratničke porodice koja je obnovila svoju imovinu. Kako je za Klix. Vila se nalazi u centru Zvornika, udaljena svega nekoliko stotina metara od zgrade Opštine i Policijske stanice Zvornik. Mi smo je obnovili, rahmetli otac koji je bio pripadnik Armije BiH, što svi ovdje znaju, tražio je od mene da ne prodajemo svoju imovinu u Zvorniku i tako će i biti. Kada se incident sinoć dogodio ja sam bio u Tuzli i tada me nazvala majka oko 23 sata i rekla mi šta se dešava. Došla je policija, požar je ugašen i dalje je na njima. Moram reći da je policija bila maksimalno korektna, a zvao me je i načelnik Opštine Zvornik, kao i predsjednik Skupštine. Veći dio ove porodice živi u Holandiji, ali je uvijek neko i u Zvorniku u kući. Klix Sutra završetak komisijske rasprave o JMB protestima Foto: Arhiv SARAJEVO - Sjednica Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine BiH, na kojoj bi trebalo da bude okončana rasprava u vezi sa blokadom objekata institucija BiH od 5. Podsjećajući da se Salihović ne odaziva ni na pozive parlamentarnih domova, Majkić je izrazila sumnju da će glavni tužilac BiH doći na sjednicu Komisije. Prema njenim riječima, Komisija za odbranu i sigurnost će u svakom slučaju, uz Salihovićevo prisustvo ili bez njega, usvojiti zaključke u vezi sa junskim protestima ispred zgrada Institucija BiH, koji će biti upućeni Predstavničkom domu na izjašnjavanje. Zaključci bi trebalo da se nađu na sjednici Predstavničkog doma zakazanoj za četvrtak, 29. Kada je riječ o Prijedlogu zakona o raspolaganju nepokretnom vojnom imovinom čiji su predlagači SDP i SBB BiH, a koji će u prvom čitanju biti razmatran na sjednici Predstavničkog doma 29. Komisija za odbranu i sigurnost dva puta je raspravljala o junskoj blokadi zgrada Institucija BiH, a svoje viđenje na posljednjoj sjednici Komisije, održanoj 22. Iako pozvan, na sjednicu nije došao glavni tužilac BiH Goran Salihović, zbog čega je odgođeno utvrđivanje zaključaka. Poslanik SDA u Parlamentu BiH Šemsudin Mehmedović uhapšen je 19. Na sjednici Komisije za odbranu i sigurnost 22. Informacije da bi se, po osnovu Protokola o saradnji u procesuiranju predmeta ratnih zločina potpisanog između Tužilaštva za ratne zločine Srbije i Tužilaštva BiH, već u narednim mjesecima sa zakonom moglo suočiti najmanje 15 osumnjičenika za zločine, koji su utočište našli u Srbiji, za sada niko ni u Srbiji ni u BiH ne želi zvanično potvrditi. Stezanje obruča Ali, sudeći prema aktivnostima predstavnika pravosudnih institucija koje se vode na terenu, posebno u Podrinju, izvjesno je da se steže obruč oko pojedinih bivših oficira VRS, ali i političara, koji su, u strahu od pravnog progona, nakon rata pobjegli u Srbiju i Crnu Goru. Imam informacije da su pojedini bivši visoki oficiri VRS u velikom strahu i da njihovi izaslanici već hodaju po Podrinju i traže potencijalne svjedoke koji bi ih sutra na sudu, za dobre pare, branili od optužbi. Posebno su im interesantni svjedoci Bošnjaci - kaže za naš list Šabić. Hoće li konačno na optuženičku klupu sjesti i Milorad Pelemiš, komandant zloglasnog 10. Dobro upućeni tvrde da se Pelemiš zaštitio od sudskog progona dosadašnjom saradnjom s Hagom te da je mala vjerovatnoća da će biti procesuiran, kako u Srbiji tako i u BiH. Zahtjev Tribunala Haški tribunal naručio je provjere bivših vojnih i policijskih oficira Republike Srpske, koje ovih dana provodi policija u Srbiji. Među njima ima veliki broj bivših i potencijalnih svjedoka odbrane Radovana Karadžića, smatra Karadžićev pravni savjetnik Goran Petronijević. Cvijeće i vijence na mjestu pogibije položili su predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, delegacija Općine Novo Sarajevo i Gradske uprave Sarajeva te građani. Na današnji dan 1992. Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica podsjetio je da je tog dana u neboderu na 17 spratu na Trgu heroja zapaljivom granatom zapaljen stan u kojem je šest ljudi u najvećim mukama okončalo živote. Ovo je jedan u nizu dokaza da su zločinci nastojali ubiti što više civila, jer u tom stanu nije bio ni tenk niti mitraljesko gnijezdo - kazao je on. Također, ocijenio je da najviše boli činjenica što za ovakve i slične konkretne zločine još niko nije odgovarao. Podcrtao je da mlađe generacije budućnost moraju graditi samo na istini i pravdi. Feni je rečeno da je obavljen uviđaj na licu mjesta, te da se radi na prikupljanju dokaza i utvrđivanju činjenica o tome na koji je način došlo do požara. Iako neke indicije postoje, iz CJB-a Bijeljina u ovom trenutku nisu mogli biti precizniji, uz opasku da su istražne radnje u toku te da će sutra, najvjerovatnije, biti moguće dobiti više informacija u vezi s ovim slučajem. Prema nezvaničnim informacijama, požar, koji je pruzročio određenu materijalnu štetu na kući porodice Nožinović je podmetnut, na što ukazuje i pronađena flaša u kojoj se, najvjerovatnije, nalazio benzin, a koja je ostavljena u blizini mjesta gdje je vatra buknula. Nožinovići su ugledna Zvornička porodica, a nedavno je u medijima spominjana kao primjer povratničke porodice koja je obnovila svoju imovinu. Kuća se nalazi u centru Zvornika, nedaleko od zgrade Općine i Policijske stanice Zvornik. Srbijanska ratna, hegemonistička propaganda doživljava svoju drugu mladost, u državnim Večernjim novostima podobnog urednika Ratka Dmitrovića, jednoj od opskurnih tiskovina u kojima je, kao i u susednom, najstarijem balkanskom propagandnom smeću, doživela naizgled neprimetni preobražaj. Od momenta kada su Srbi izgubili oružanu premoć u regionu, naime, umobolno crtanje mapa i povlačenje granica po tenkovskim položajima, zamenila su ne manje sumanuta mazohistička naricanja o Srbima kao najvećoj kolektivnoj žrtvi, nepravdi, svetskoj zaveri, izdaji i neslozi, garnirana neizostavnim romantizmom povratka na ugasla ognjišta u borbenom poretku. Neformalne se propagandističke smernice, međutim, i dalje temelje na mržnji i bolesnom vređanju susednih naroda, paralelno sa oficijelnim pozivima na sveopšte pomirenje i zaborav u ime budućnosti. Mala ispravka, nije Srbija, pet godina kasnije, zbog Markala bombardovana, iako je granata na pijacu doletela ravno sa Kalemegdana; položaji vojske pomenute tvorevine jesu iz aviona NATO bombardovani tim povodom, sa dve godine zakašnjenja. Podsetio je Dodik na razne eksperte koji su, sad Novosti već tumače, potkrepile ozbiljne sumnje, u priču da su Srbi odgovorni za Markale. Presuđeno je: za granatiranje pijace Markale, jedan od zločina sa dugačkog spiska, Haški tribunal osudio je srpskog generala Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, na kaznu doživotnog zatvora, a taj zločin je i u optužnicama protiv Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića. Ta laž kaže da je Srbija izvršila agresiju na BiH a laž kreće od postavke da Srbi u Bosni nisu ravnopravan narod, da su njihovi stavovi, interesi, pozicije, drugorazrednog karaktera jer Bosna nije njihova. Ko njima, Srbima u Bosni, pomogne na bilo koji način, taj je izvršio agresiju na Bosnu. Prva žrtva sukoba u BiH bio je Nikola Gardović, ubijen u Sarajevu 1. Treće, Alija Izetbegović je najpre prihvatio mart 1992. Četvrto, prvi ratni zločin u BiH počinjen je u srpskom selu Sijekovac, 27. U redu, i tako su se u Sarajevu 1425 dana samoubijali, više od deset hiljada osoba, 1601 dete, 15 snajperskih žrtava dnevno, ukupno 50. Bošnjaci su sami sebe granatirali, kazaće monstrumi iz paljanskih vojnih i političkih zapovedništava, čak i pobili minom koja je bila na pijaci, a polovina navodno mrtvih bile su plastične lutke iz izloga. Dodik govori o povodu za bombardovanje ciljeva njegove vojske, najverovatnije o drugom granatiranju pijace 28. Sledeći njegovu logiku, i prvi put su Bošnjaci sebe same masakrirali, 5. Tada je 68 ljudi poginulo, a 144 ranjeno. Ali oni su genetički deformiran materijal i prihvatili su Islam. Sada sa svakom novom generacijom ta deformacija postiže sve veću i veću koncentraciju i postaje sve gora i gora, i počinje da oblikuje potpuno novi način ponašanja i razmišljanja, svojstven samo njima i ukorijenjen duboko u njihovim genima. Moram da proverim ovu užasavajuću vest. Zovem prijatelja Gojka Đoga da čujem njegovo mišljenje, jer je on prilično obavešten o zbivanjima u Bosni. Razgovarao sam sa Tolimirom. To je muslimanska nameštaljka, kao i ona pred pekarom, spremaju nam nešto opasno'. Zovem Milorada Ekmečića jer on svaki događaj tumači znanjem i istorijom: 'To varvarstvo nikako ne može biti srpsko. Samo se u islamskom 'svetom ratu'tako svirepo za Alaha ubijaju Alahovi vernici. To mi potvrđuje Nikola Koljević koga sam pozvao telefonom i on mi je rekao, čvrsto uveren, da je to muslimanski zločin. General Mladić i svi sarajevski komandanti tvrde da ne mogu da dobace do Markala. Pred svaki pregovor oni serviraju poneki 'srpski zločin' i idu u Ženevu na pregovore kao 'srpske žrtve' Dobrica Ćosić, Bosanski rat, Službeni glasnik, Beograd, 2012. To je bio prvi krug istraživanja, usledio je još jedan, večernji razgovor sa suicidnim šekspirologom, uz skladno odabrano piće i meze. U igru dramatično ulazi i glavni lik, piščeva žena. Bojažljivo, sitnim koracima, dolazi do sredine velike prostorije, spušta poslužavnik sa miljeom na klupski stočić. Na poslužavniku boca četvrtastog oblika i ovalni tanjir. Božica nam donosi sir i pršutu iz Velike Drenove rodno selo tiražnog autora, op. Ko može da opravda ubijanje žena, civila, dece, koji gladni kupuju mrkvu i glavicu luka? Kunem ti se u decu, proverio sam, to je muslimanski zločin. Ako bi Srbi tako nešto uradili, mada i naši vojnici čine zločine i svete se Muslimanima i Hrvatima, ja bih se spakovao i sa Milicom i Bogdanom napustio Bosnu. Zatražio bih službu u Srbiji da negde predajem deci narodnu poeziju... Srbi se, dakle, svete, to znači da imaju za šta, sugeriše književnik. To je pravo istraživanje, smirilo je čak i Božicu koja se svačega nagledala, poverovala je, a Ćosić i Koljević nastaviše priču na internacionalnim hedonističkim temeljima. Naše pravo da platimo sve. Samo u prošlom stoljeću pale su milijunske žrtve zbog negiranja čovjeka i partikularnih interesa 'sila' koje su mislile zagospodariti savjetom. SPP će se uvijek zalagati za jednakopravnost svih naroda i građana, uvažavati njihovu kulturu i nacionalnu pripadnost te njihove posebnosti, ali nikako majorizaciju i omalovažavanja bilo kojeg naroda, nacionalne manjine ili samog pojedinca, stoji uz ostalo u SPP-ovu priopćenju za javnost. Masakr se dogodio prije 21 godinu, kada je teško ranjeno još troje Sarajlija. Obilježavanju godišnjice masakra u ulici Halači prisustvovali su i predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 te porodice i prijatelji ubijenih. Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica istakao je da je na ovom mjestu počinjen strašan zločin. Zaista očekujemo od pravosudnih organa da u narednom periodu procesuiraju one koji su počinili mnogobrojne zločine tokom opsade našeg grada - kazao je Grabovica. Na ovom mjestu poginule su, između ostalih, tri sestre i sedmogodišnje dijete jedne od njih, a granata je usmrtila i još jedno dijete od 17 godina. Tog tragičnog dana, na mjestu, gdje se točila voda, u ulici Halači kod broja 5 od minobacačke granate poginuli su: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić. Ovom odlukom OSBiH će pružiti pomoć civilnim organima... Sve do jučer, međutim, na mjestu bosanskog, stajalo je - bošnjački! No, u pozadini ove izmjene nemoguće je ne vidjeti prošlosedmična dešavanja nakon objavljenog teksta u Oslobođenju o tužbi Sarajlije R. Povodom te tužbe oglasio se i Dodik, ponovivši tvrdnju o nepostojanju bosanskog jezika. Sami se možete uvjeriti. Grčko Ministarstvo kulture saopštilo je danas da je još rano da se spekuliše da li se u drevnoj humki, na kojoj se sada vrše iskopavanja na sjeveru zemlje, nalaze ostaci velikog vojskovođe Aleksandra Velikog. Grčki mediji javili su da je humka, odnosno grobnica koju su arheolozi pronašli u Amfipolisu u oblasti Seres, 600 kilometara sjeverno od Atine, mjesto gdje su sahranjeni supruga Aleksandra Velikog - kraljica Roksana i njegov sin. Neki mediji tvrde da bi to mogla da bude grobnica i samog Aleksandra, koji je živio u 4. Aleksandar, kome je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel, osvoji je do 32. On je do svoje 25. On je umro u 32. Ako ovako nastavi Milorad Dodik će RS odvesti u potpunu izolaciju ostavljenu od svih, jer su već uveliko narušeni politički odnosi između zvaničnog Beograda i zvaničnog Zagreba kao najbližih susjeda za šta je glavni krivac nedemokratska politika upravo Milorada Dodika — saopćeno je iz ove stranke. Ni u BiH ni u Hrvatskoj od početka nije bilo potpune saglasnosti kada je riječ o implementaciji Sporazuma Tuđman — Izetbegović, pogotovo zbog dijela sporazuma koji se odnosi na definisanje granice na moru i utvrđivanje granice bez obzira na prirodne promjene. Tačnije neposredno prije Kostajnice granica nije više sredina Une već rijeka Unčica koja je, prema stavovima političara iz RS-a, na teritoriji BiH. Zoran Milanović nema s kim razgovarati u BiH Interesantno je da slično misli i Hrvatska strana iako je u bilateralnim razgovorima predsjednika Ive Josipovića sa zvaničnicima BiH prije nekolio mjeseci ovo pitanje gotovo riješeno. Ovo ipak pokazuje da postoje otvorena pitanja a da je jedno od gorućih rješavanje granice duge hiljadu kilometara. Milanović da potraži sagovornike u Sa boru Vlada Hrvatske je još prošle godine najavila da će sporazum uputiti u Sabor na usvajanje ali kako stvari sada stoje sporazum će ostati mrtvo slovo na papiru. Sagovornici s obje strane su završili posao i potpisali ugovor. Nebojša Radmanović ne smatra da je sporazum dobar za BiH Ugovorom je definisano da svaka od ugovorenih strana ima pravo na raskid ugovora o čemu niko ne želi da špekuliše. Postavlja se pitanje šta u tom slučaju jer je činjenica da je ovaj sporazum na snazi od 1999. Stručnjaci su saglasni da ukoliko postoji potreba i na jednoj i na drugoj strani za eventualnim izmjenama granice, da se to može raditi ali tek nakon što se utvrdi postojeća granica odnosno ratifikuje Sporazum iz 1999. Međutim ukoliko se to ne desi, ovakvo stanje može teoretski da se provodi stotinu godina, iako neriješeno pitanje granice od hiljadu kilometara nikom nije u interesu. Bio je to prvi susret naše selekcije na Beko Supercupu, na kojem pored našeg tima i domaćina Njemačke, učestvuju još Makedonija i Grčka. Najefikasniji u redovima naše reprezentacije bio je Teletović sa 26 poena i devet skokova. Dobru partiju pružio je i Nihad Đedović koji je ubacio 18 poena i upisao tri skoka. Nijemce je predvodio Benzing sa 13 poena i dva skoka. Pleiss je dodao 10 poena i 5 skokova. Košarkaši BH u subotu igraju protiv Grčke, a u nedjelju protiv Makedonije. Nakon turnira u Njemačkoj, bh. Sastat će se s reprezentacijama Litvanije, Italije i Grčke. Na Eurobasketu u Sloveniji reprezentacija BiH nastupa u B-grupi sa selekcijama Litvanije, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Latvije. BiH se u prvoj utakmici 4. Sjedinjene Američke Države nemaju povjerenja u predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, jer on ne ispunjava data obećanja - izjavio je američki ambasador u Bosni i Hercegovini Patrick Moon. On mijenja svoje pozicije, jednostavno djeluje čas ovako čas onako. Jedno nam kaže u privatnom razgovoru a onda izađe u javnost i kaže nešto sasvim suprotno. Uradio je to puno puta. Kako onda možemo vjerovati onome što govori? Vlada SAD-a ne radi s ljudima kojima ne može vjerovati. Vlada SAD-a radi s političkim liderima širom svijeta, dakle znamo da se možemo osloniti, da im možemo vjerovati i da znamo da će uraditi ono što kažu da će uraditi. To je nesretna okolnost i nema nikakve veze s njegovom strankom. Mi se zaista nadamo da će se situacija poboljšati i ne vidimo to kao situaciju koja se neće promijeniti, ali trenutno moramo raditi s drugim članovima njegove stranke i drugim strankama širom zemlje - kazao je Moon. U posljednjem intervjuu koji je dao BH Radiju 1, odlazeći američki ambasador je, između ostalog, rekao da postoje vrlo važna pitanja koja blokiraju kretanje BiH ka EU, velika pitanja koja se trebaju odmah riješiti. Na pitanje da li je stanje lošije ili bolje nego kada je došao prije tri godine, ambasador Moon je rekao da je bolje. To nisu veliki projekti ali su pomogli i imali utjecaja u mnogim područjima - kazao je Moon. Američki ambasador je naglasio da će SAD nastaviti dalje raditi u BiH dugoročno. Ova zemlja ima budućnost, kriza će potrajati dok ne dođe do toga, ali će sigurno do toga doći, jer se ide u tom pravcu - istakao je Moon. Uprkos složenoj političkoj i ekonomskoj situaciji, BiH je ipak napredovala, ali sami građani ove zemlje moraju učestvovati u napretku, pazeći kada izlaze na izbore, te birajući one koji će im donijeti prosperitet i ubrzan put ka evroatlantskim integracijama, rekao je američki ambasador, pozivajući u nekoliko navrata tokom intervjua za BH Radio 1, građane da se angažiraju na izgradnji sopstvene budućnosti. Građani mogu glasati za bilo koga, za koga god žele no, moraju biti angažirani s političarima, moraju odlučiti ko će im pomoći i ko će ih podržati. Moraju izraziti svoju želju kroz samoorganiziranje, kroz rad, te kroz stranke, koje će pomoći poboljšanje ekonomske situacije. Građani ovdje imaju ogromnu snagu. Mislim da su se neki probudili, ima puno energičnih ljudi koji rade i žele vidjeti promjene i reforme, ali također ima i političara koji jako žele da se ova zemlja reformira. Možda su mlađi, možda nisu u samom vrhu stranaka, ali građani treba da se angažiraju. Ako ne rade na reformi onda se to neće ni dogoditi - kazao je. Američki ambasador Patrick Moon je rekao da SAD podržava jedinstvenu suverenu BiH na evropskom putu i da ni u kom slučaju ne postoji mogući raspad ove zemlje. Koliko ljudi govori o podjelama i kada bi tu energiju i to vrijeme pretvorili u saradnju, zamislite koliko bi daleko ova zemlja napredovala i koliko bi bila bolja ekonomska situacija, koliko bi bilo radnih mjesta i koliko investicija. Investitori neće ovdje doći ako vide političku nestabilnost. Investitori žele vidjeti stabilnost, žele da političari zajedno rade da bi pronašli rješenja koja će biti od koristi građanima ove zemlje. Tu energiju pretvorite u saradnju, u nastojanja da sarađujete i to će biti ogromna promjena i stvoriti potencijal za napredovanje ove zemlje. Ne znači da će se politička struktura ove zemlje promijeniti, postoje dva entiteta u ovoj zemlji i ne postoji razlog da se mijenjaju relativni odnosi između entiteta i centralne vlasti. Ali političari bi trebalo da sarađuju tako da to bude u korist građana i to bi napravilo veliku pozitivnu promjenu u budućnosti. Nadam se da ćemo to i vidjeti - rekao je američki ambasador na odlasku Patrick Moon. Ambasador Moon je također govorio i o radu ekspertske grupe za reformu Ustava Federacije BiH, Dejtonskom sporazumu, očekivanjima od predstojećeg sastanka bh. Od njih 350, dvojica dječaka bit će izabrana da treniraju u kampu čuvenog španskog kluba u prijestonici Katalonije. Organizator Barceloninog kampa u Sarajevu Almir Prguda kaže da su prezadovoljni odzivom učesnika, za šta su čak dobili i priznanje od Barcelone, jer kako ističe, nikada nigdje u svijetu nijedan nije bio ovoliko brojan. Oni će putovati u Španiju i boraviti u posebnom Barceloninom kampu za najbolju djecu iz svih država svijeta - kaže Prguda. Jedan od roditelja Fadil Karić iz Tuzle pomno prati treninge i navija za svog sina, koji učestvuje u kampu. Ovo će mu, kao i ostaloj djeci, biti veliko iskustvo - kaže nam Karić. Osmogodišnji Armen Milušić trenira u sarajevskom Famosu. Želio bih da mene izaberu da idem u Barcelonu - Armenove su riječi. Dvanaestogodišnji Timur Helać, koji trenira u sarajevskom Željezničaru, kaže da se prvi put susreće s nekim vježbama. Stekao sam dosta prijatelja - kaže nam Timur, dok od Mirnesa Čengića 12 , koji je član Sarajeva već sedam godina, saznajemo da je dosta naučio. Treneri nisu strogi, zabavno je igrati i takmičiti se s drugom djecom - govori Mirnes. Treninge prati Džosep Moratalja Josep Moratalla , nekadašnji fudbaler Barcelone koji je osamdesetih igrao za Blaugranu i bio saigrač Dijega Maradone. Danas je angažiran u Barceloninom omladinskom pogonu. Polaznici Kampa FC Barcelona su: Muamer Mahmutović, Damir Kokić, Samir Puškar, Sead Bečirević, Adin Selman, Mirnes Ohranović, Amar Žiško, Bilal Hasić, Alen Mujić, Kristijan Alpeža, Fadil Kovačević, Arijan Spahić, Ismet Ovčina, Nikola Đurić, Anes Mehić, Salko Pirija, Arnes Poprženović, Nemanja Đurić, Eldar Gušo, Stefo Đurić, Tarik Junuzović, Amar Opreta, Mirza Ibrahimpašić, Nidal Čelik, Rajan Žlibanović, Tarik Švraka, Matej Stojčić, Moreno Domazet, Mehmed Budić, Faris Omeragić, Danis Bratović, Frank Petar, Velid Nikšić, Lucas Jukanović, Marat Žlibanović, Tadej Šarić, Sadik Selmanagić, Irfan Hadžić, Luka Trifunović, Mihajlo Petrović, Irfan Servan, Amar Ribić, Mirza Topalić, Jan - Carlo Simić, Vlado Bošnjak, Vedad Alibašić, David Alibašić, Senaid Ahmetović, Kerim Hodžić, Mirza Prguda, Haris Fetahović, Suad Bešić, Faris Erkočević, Edah Ahmetašević, Moreno Barić, Emir Šetkić, Damir Kakrin, Isak Podbičanin, Emin Huskić, Isa Toholj, Faris Husić, Tarik Skulić, Benjamin Bukvić, Atah Ovčina, Harun Ćerimagić, Mateo Ohorn, Eman Udovičić, Amar Žlibanović, Kerim Sadiković, Vanja Dedić, Tarik Kapetanović, Hanan Hrnić, Tarik Bečirović, Faris Gavranović, Amar Tahmić, Harun Lipovača, Adi Jusupović, Allesandro Mitterberger, Alem Suljić, Harun Karić, Nermin Topčagić, Bakir Husić, Marino Ivaković, Karlo Germoušek, Patrick Rebić, Luka Vulić, Mateo Kovač, Džan Halilović, Benjamin Cerić, Anes Mrkulić, Sanin Ristić, Samin Velagić, Hadi Goro, Harun Hadžalić, Armin Topčagić, Harun Okić, Aldin Kajtaz, Muhamed Kajimović, Feriz Hadžić, Hanan Hadžidžulbić, Benjamin Kovačević, Dino Kustura, Danis Ćorović, Emin Ćupina, Ensar Bećarević, Zoran Stanković, Tarik Bučan, Eldar Mizdrak, Rijad Mašala, Damir Stanković, Gregor Čiča, Haris Bećirspahić, Anes Dedović, Edis Buturević, Merim Saračević, Kerim Tabaković, Amar Imamović, Demirel Ahmetović, Džafo Hadžić, Faris Otajagić, Arman Talić, Amar Eminović, Imad Sadiković, Džanin Gosto, Ivan Grgić, Benjamin Šuntić, Amar Musić, Vehbija Nikšić, Amar Selmanović, Dženan Zupčević, Alen Husejinović, Hamza Tanjo, Nerman Omanović, Nikša Radonić, Basar Čarovac, Kerim Šabić, Mirza Badžak, Adin Ahmetspahić, Din Frljak, Dal Varešanović, Amon Šimunović, Kenan Čovrk, Faruk Ćulesker, Mujo Smajić, Liam Creswick Bakir Bašić, Rajif Rekić, Aldin Mišić, Ejub Semić, Eman Hodžić, Adžlman Karalić, Armin Hadžić, Kenan Hadžibegović, Sadin Mulahalilović, Din Ćoragić, Franjo Posavac, Dino Poprženović, Bakir Brajlović, Sanjin Gušo, Faris Ibrahimpašić, Tarik Dizdarević, Ajdin Krličević, Nedim Nanić, Muhamed Omar Hotić, Adin Hrustemović, Tarik Resić, Anes Malkić, Denis Ćorović, Faris Turković, Faris Hadžović, Salih Husić, Amar Bradarac, Benjamin Klačar, Jakov Brajlović, Faruk Lisica, Dino Alić, Tarik Hasančić, Amar Čelik, Haris Jusić, Ahmet Ćosić, Emel Halilović, Armin Hamzić, Thomas Brinkley, Luka Post, Timur Helać, Ajdin Karavdić, Davud Čičak, Adi Čizmić, Kerim Kos, Kerim Zupčević, Osman Husović, Amar Konjić, Sanjin Paripović, Salko Nargilić, Adin Hurem, Malik Ramović, Sanjin Krezić, Amar Muslić, Toni Kapetanović, Adnan Hasanagić, Imran Talić, Eman Čabarabdić, Haris Begić, Eldar Vikalo, Arno Gadžun, Amar Omerović, Nadir Mujezinović, Hamza Šahinović, Dino Mahmutović, Adis Kvrgić, Mirnes Čengić, Nenad Milan, Nezir Musić, Ajdin Livadić, Almin Novalić, Tarik Dalipagić, Faris Zubanović, Berin Alić, Aleksa Galić, Rijad Bađiku, Mersed Bećirović, Edin Klanco, Salih Jusufbašić, Rajan Post, Mumamed Užičanin, Amar Hadžić, Anadin Vejo, Luka Ban, Tahir Hadžić, Emir Hasić, Omer Grbić, Amir Tufekčić, Haris Džogaz, Nermin Golić, Jusuf Topić, Mujan Eldar, Luka Jovanović, Mirza Omić, Adnan Skopljak, Emrah Avdagić, Denis Pašić, Andrej Marković, Harun Ajkunić, Alen Nuhanović, Amar Šoše, Faris Jelagić, Anel Mizdrak, Igor Drašković, Adnan Ćerimić, Amer Dujanović, Edin Karkelja, Emrah Babić, Almin Arifagić, Amar Gološ, Adil Batalerić, Amar Morić, Sado Hodžić, Daut Kriještorac, Dino Vila, Sandro Šašivarević, Bilal Brajlović, Oleg Babić, Nedim Hadžić, Denin Pepić, Almin Kadirić, Gorazd Janevski, Eldar Sivac, Adin Omić, Anes Omerčević, Haris Džaferović, Karim Ridžanović, Damir Dilber, Mirza Begić, Adem Burnić, Bekir karahodžić, Faris Merdžanović, Haris Aletić, Marko Biberdžić, Faris Mulaosmanović, Amer Višća, Dani Fejzić, Faruk Šehić, Denis Kukrica, Sadik Škrijelj, Omar Krujezir, Suad Husejinović, Muhamed Muratović, Harun Konjić, Faris Zahiragić, Mirza Ramić, Mirza Čirkin, Tarik Košpo, Faris Palo, Dino Durmišević, Amar Šišić, Igor Prajo, Sejid Behram, Ismar Mizdrak, Amar Gvozden, Mustafa Mujić, Haris Zuko, Haris Golić, Anel Valjevčić, Amar Baljević, Omer Alibašić, Faris Akšamija, Arif Alagić, Denis Burlović, Kenan Heco, Nedim Keskin, Mateo Petrov, Almir Habibija, Mirza Murić, Haris Ćata, Faruk Delić, Zaim Mehanović, Adnan Ahmić, Haris Ovčina, Kenan Šabazović, Dani Salčin, Adin Demirović, Denijal Zataga, Adi Bešlagić, Enver Bektić, Goran Šujić, Mirza Husejinović, Faris Matoruga, Amar Salčinović, Faris Švrakić, Muris Ramović. Prva faza IPA koja se odnosila na period 2007-2013. On je naveo da je, radi realizacije sredstava, BiH potreban efikasan mehanizam koordinacije kako bi se omogućilo da zemlja govori u EU jednim glasom, te strategija na nivou BiH i sektorske strategije. Kavazović imamio je danas džumu namaz i održao hutbu u Sultan Selimovoj Carevoj džamiji u Stocu u kojoj je pozvao vjernike na suzdržanost od teških i opasnih riječi, osudio zlo i nasilje, pozivanje na nasilje i prijetnje, te podsjetio na teško stanje muslimana Iraka, Sirije i Egipta. Kazao je kako već više od dva stoljeća muslimani u svijetu lutaju bespućima, nesposobni da prepoznaju svoj idejni pravac i očitaju putokaze koji će ih odvesti do pravog puta, o kojem toliko mnogo slušaju i za kojeg mole svoga Gospodara svakodnevno više puta. Ni jedni ni drugi danas ne znaju o čemu govore. Jer, i jedni i drugi bi trebalo da budu duhovna braća! Postali su duhovni stranci, koji gledaju kako će jedni drugima nauditi — kazao je Kavazović. Mišljenja je da je takvo stanje muslimana na početku XXI stoljeća, troše se ogromni novci kako bi se dokazalo ko je u pravu, a sve se plaća krvlju muslimanske nejači i sirotinje, od Iraka, preko Sirije do Egipta. Zar prolijevanje nevine muslimanske krvi u Egiptu može biti opravdanje za bilo kakav interes bogatih muslimanskih zemalja? Jesmo li sigurni da oni koji su ovo isplanirali danas u Egiptu to isto neće ponoviti sutra na drugim mjestima? Jedno je sigurno, Muhammed, a. Podsjećam ih da je u vrijeme fitne, o kojoj i oni žestoko galame, važniji umirujući ton. Potrebna nam je voda da gasimo požar, a ne benzin da ga još više razbuktavamo — naglasio je on. Pozvao je vjernike na suzdržanost od teških i opasnih riječi uz podsjećanje da je naša vjernička obaveza da uvijek budemo na strani potlačenih, jer je pogaženo njihovo pravo, bez obzira na to kakve stavove o njima zauzimali oni koji imaju moć. Citirao je hadis u kome se kaže da je pravi musliman onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani , a pravi muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio. One kojima je bol nanesena pozivam da se strpe i oproste, jer je u Kur'anu rečeno: Strpljivo podnositi i praštati — tako treba svaki pametan postupiti. Al-Shura, 43 — istakao je. Kavazović je istakao činjenicu da kako su ovo vremena iskušenja za cijelu muslimansku zajednicu, za cijeli ummet, te da teške i neodgovorne riječi mogu unijeti nemir i nanijeti zla koje nismo ni planirali. Zato pozivam vjernike da se suzdrže od govora onako kako je to učinila i hazreti Merjema, kada je vidjela da dalji govor samo produbljuje nesporazume. Pozvao je i predstavnike i službenike raznih organizacija iz muslimanskih zemalja kojima je ukazano gostoprimstvo u BiH da se suzdrže od onih radnji koje bi mogle povrijediti gostoprimstvo koje im je dato. Širenje sektaških učenja i pravaca je štetno u BiH i djelovanje s tih pozicija je neprihvatljivo. Mi smo zajednica ehli sunetskog učenja, hanefijskog mezheba i tahavijsko-maturidijskog pravca u akaidu. Privrženi smo svojoj tradiciji i svom učenju i nećemo ih se odreći. Druge pravce i mišljenja prihvatamo kao dio ukupnog muslimanskog nasljeđa i proučavat ćemo ih u našim medresama i na fakultetima — naglasio je Kavazović. Nećemo pristati na poniženje, jer je Poslanik, a. Gledajte od koga ćete uzimati znanje o vjeri. Oni koji vas pozivaju na isključivost i koji ne unose sigurnost u vaša srca i našu zajednicu nisu rabbanijuni, oni koji pozivaju Gospodaru svjetova — kazao je. Donoseći blagoslov na vjernike reisu-l-ulema Husein ef. Pismo prenosimo u celini: Poštovani, Polazeći od toga da je suočavanje s prošlošću jedan od najbitnijih uvjeta za izgradnju stabilne budućnosti, te da ste u razgovoru sa šeficom Ureda Vijeća Evrope u BiH, Mary Ann Hennessey, izjavili da ne želite biti prepreka izgradnji odgovarajućeg spomen obilježja civilnim žrtvama iz našeg grada, koje bi služilo za sjećanja i obrazovanje obraćamo Vam se zahtjevom za izdavanje odobrenja za izgradnju memorijalnog centra u bivšem logoru Omarska. Poznato je da je logor Omarska 1992. Za počinjene zločine u logoru Omarska već je osuđeno deset njihovih počinitelja, a među istima je i ratni načelnik opštine Prijedor, Milomir Stakić, koji je presudom Haškog tribunala za djela zločina u prijedorskom kraju osuđen na 40 godina zatvora. Ratni komandant bosanskih Srba, general Ratko Mladić i ratni predsjednik entiteta Republike Srpske, Radovan Karadžić, pred Međunarodnim sudom u Den Hagu su optuženi, između ostalog, i za zločine u logoru Omarska. Smatramo da je krajnje vrijeme da se žrtvama logora Omarska oda dužno poštovanje kroz otvaranje memorijalnog centra i izgradnjom dostojnog spomen-obilježja njihovim patnjama kao opomena svim generacijama koje dolaze da se zločini više nikada i nikome ne ponove. Ovim činom Grad Prijedor bi i praktično pokazao da se jednako odnosi prema svim svojim žrtvama iz proteklog rata. Nužnost obilježavanja ovog mjesta nalazi svoje temelje u preko 700 pobijenih nevinih građana opštine Prijedor u logoru Omarska. Obilježavanjem mjesta zločinačkih dešavanja iz 1992. Cilj i zadatak Memorijalnog centra u logoru Omarska nije samo da oda počast žrtvama već i da educira, potiče pitanja i stimulira dijalog kako bi buduće generacije jačale kulturu ljudskih prava i spriječile ponavljanja traumatične prošlosti. Koncesionar rudnika Omarska,kompanija Arcelor Mittal, se 1. U cilju realizacije ovog projekta očekujemo sastanak sa Vama. Photo: Stock Kako su Muslimani bombardovali i pobili sebe same, najmanje jednom, možda dva puta na istoj pijaci i kako se to savršeno uklapa u logiku budžetskog propagandnog smeća, Dodika, Dmitrovića i Oca Nacije Ponovo Markale i prvi čovek genocidne tvorevine koji traži da bolesne opsesije njegove haubičke klike postanu svecka istina, što se s obe strane Drine doživljava kao istinsko herojstvo. Srbijanska ratna, hegemonistička propaganda doživljava svoju drugu mladost, u državnim Večernjim novostima podobnog urednika Ratka Dmitrovića, jednoj od opskurnih tiskovina u kojima je, kao i u susednom, najstarijem balkanskom propagandnom smeću, doživela naizgled neprimetni preobražaj. Od momenta kada su Srbi izgubili oružanu premoć u regionu, naime, umobolno crtanje mapa i povlačenje granica po tenkovskim položajima, zamenila su ne manje sumanuta mazohistička naricanja o Srbima kao najvećoj kolektivnoj žrtvi, nepravdi, svetskoj zaveri, izdaji i neslozi, garnirana neizostavnim romantizmom povratka na ugasla ognjišta u borbenom poretku. Neformalne se propagandističke smernice, međutim, i dalje temelje na mržnji i bolesnom vređanju susednih naroda, paralelno sa oficijelnim pozivima na sveopšte pomirenje i zaborav u ime budućnosti. Mala ispravka, nije Srbija, pet godina kasnije, zbog Markala bombardovana, iako je granata na pijacu doletela ravno sa Kalemegdana; položaji vojske pomenute tvorevine jesu iz aviona NATO bombardovani tim povodom, sa dve godine zakašnjenja. Podsetio je Dodik na razne eksperte koji su, sad Novosti već tumače, potkrepile ozbiljne sumnje, u priču da su Srbi odgovorni za Markale. Presuđeno je: za granatiranje pijace Markale, jedan od zločina sa dugačkog spiska, Haški tribunal osudio je srpskog generala Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, na kaznu doživotnog zatvora, a taj zločin je i u optužnicama protiv Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića. Ta laž kaže da je Srbija izvršila agresiju na BiH a laž kreće od postavke da Srbi u Bosni nisu ravnopravan narod, da su njihovi stavovi, interesi, pozicije, drugorazrednog karaktera jer Bosna nije njihova. Ko njima, Srbima u Bosni, pomogne na bilo koji način, taj je izvršio agresiju na Bosnu. Prva žrtva sukoba u BiH bio je Nikola Gardović, ubijen u Sarajevu 1. Treće, Alija Izetbegović je najpre prihvatio mart 1992. Četvrto, prvi ratni zločin u BiH počinjen je u srpskom selu Sijekovac, 27. U redu, i tako su se u Sarajevu 1425 dana samoubijali, više od deset hiljada osoba, 1601 dete, 15 snajperskih žrtava dnevno, ukupno 50. Bošnjaci su sami sebe granatirali, kazaće monstrumi iz paljanskih vojnih i političkih zapovedništava, čak i pobili minom koja je bila na pijaci, a polovina navodno mrtvih bile su plastične lutke iz izloga. Dodik govori o povodu za bombardovanje ciljeva njegove vojske, najverovatnije o drugom granatiranju pijace 28. Sledeći njegovu logiku, i prvi put su Bošnjaci sebe same masakrirali, 5. Tada je 68 ljudi poginulo, a 144 ranjeno. Ali oni su genetički deformiran materijal i prihvatili su Islam. Sada sa svakom novom generacijom ta deformacija postiže sve veću i veću koncentraciju i postaje sve gora i gora, i počinje da oblikuje potpuno novi način ponašanja i razmišljanja, svojstven samo njima i ukorijenjen duboko u njihovim genima. Moram da proverim ovu užasavajuću vest. Zovem prijatelja Gojka Đoga da čujem njegovo mišljenje, jer je on prilično obavešten o zbivanjima u Bosni. Razgovarao sam sa Tolimirom. To je muslimanska nameštaljka, kao i ona pred pekarom, spremaju nam nešto opasno'. Zovem Milorada Ekmečića jer on svaki događaj tumači znanjem i istorijom: 'To varvarstvo nikako ne može biti srpsko. Samo se u islamskom 'svetom ratu'tako svirepo za Alaha ubijaju Alahovi vernici. To mi potvrđuje Nikola Koljević koga sam pozvao telefonom i on mi je rekao, čvrsto uveren, da je to muslimanski zločin. General Mladić i svi sarajevski komandanti tvrde da ne mogu da dobace do Markala. Pred svaki pregovor oni serviraju poneki 'srpski zločin' i idu u Ženevu na pregovore kao 'srpske žrtve' Dobrica Ćosić, Bosanski rat, Službeni glasnik, Beograd, 2012. To je bio prvi krug istraživanja, usledio je još jedan, večernji razgovor sa suicidnim šekspirologom, uz skladno odabrano piće i meze. U igru dramatično ulazi i glavni lik, piščeva žena. Bojažljivo, sitnim koracima, dolazi do sredine velike prostorije, spušta poslužavnik sa miljeom na klupski stočić. Na poslužavniku boca četvrtastog oblika i ovalni tanjir. Božica nam donosi sir i pršutu iz Velike Drenove rodno selo tiražnog autora, op. Ko može da opravda ubijanje žena, civila, dece, koji gladni kupuju mrkvu i glavicu luka? Kunem ti se u decu, proverio sam, to je muslimanski zločin. Ako bi Srbi tako nešto uradili, mada i naši vojnici čine zločine i svete se Muslimanima i Hrvatima, ja bih se spakovao i sa Milicom i Bogdanom napustio Bosnu. Zatražio bih službu u Srbiji da negde predajem deci narodnu poeziju... Srbi se, dakle, svete, to znači da imaju za šta, sugeriše književnik. To je pravo istraživanje, smirilo je čak i Božicu koja se svačega nagledala, poverovala je, a Ćosić i Koljević nastaviše priču na internacionalnim hedonističkim temeljima. Naše pravo da platimo sve. Screenshot: YouTube Bolesni stihovi o Vukovaru i Srebrenici odavno se više ne pjevaju samo na otkrivanjima spomenika Draži Mihailoviću, okupljanjima ratnih veterana ili promocijama seoskih četničkih vojvoda: danas je to obavezni dio repertoara na svadbama, slavama, rođendanima i maturalnim zabavama, ili o crkvenim blagdanima poput bratunačkih Makivija, davnih i nesretnih makabejskih mučenika, Makaveja Photo: 6yka. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, došla na srpskoj slavi hrana za stol, a jedan rmpalija halapljivo dohvatio meso pa ga rukama čereči i trpa u ralje. Nakon što je bratunačka verzija poharala regionalne top-liste, otkrilo se kako je ta pjesma već neko vrijeme obavezni dio repertoara seoskih derneka, krsnih slava, vašara i svadbi od Vrnjačke Banje do Banje Luke, pa se već sutradan pojavio i videozapis s jedne tipične srpske svadbe, na kojoj o Sjenici novoj Srebrenici pjeva neki mišićavi bilmez, praćen smijehom oduševljenih uzvanika što za stolovima udaraju ritam noževima i žlicama. Teza o banalnosti zla jedna je od najeksploatiranijih i najizlizanijih teorija uopće — nesretna je Hannah Arendt vjerojatno onomad i umrla od štucanja — ali rijetko kad je imala tako efektan i precizan filmski zapis. Oba su snimka, naime, zastrašujuće slična, i — isključimo li zvuk — jednako zastrašujuće banalna. Na prvoj slici vidimo tako svjetinu okupljenu pred zgradom Opštine Bratunac, narodno veselje u kasnu uru uoči Makivija, prvog dana Gospojinskog posta: uhvatilo se za ruke staro i mlado, debeli muškarci sa zlatnim lancima i njihove oznojene žene u iznošenim štiklama, metiljavi mršavi muškići u tijesnim majicama Dolce Gabbana i plavokose djevojčice u majicama na Hello Kitty, pa pocupkuju po prljavom asfaltu ljepljivom od piva, dva koraka naprijed, jedan nazad, iju-ju. Na drugoj pak slici vidimo isto kolo, isti su likovi, isti debeli muškarci i njihove oznojene žene, isti tinejdžeri u šaniranim majicama i djevojčice na Hello Kitty, samo ovaj put u kafani. Tu je i mlada u šestom-sedmom mjesecu trudnoće, i kum s mikrofonom — bilmez s mikrofonom je uvijek kum — i muzičari koji, s nepojamnom dosadom na licu, na automatskom pilotu odrađuju umpa-umpa-iju-ju. Onda uključimo zvuk i čujemo: naravno da je dvostih u desetercu, naravno da su posrijedi vašarske doskočice za grohotom smijanje, stidom hihotanje i muziku čašćenje, samo što to nisu više duhovite rime o mojoj maloj i mom velikome, već o nožu, žici i Srebrenici, o Pazaru novom Vukovaru i Sjenici novoj Srebrenici. Efekt bi trebao biti sličan kao u klasičnom horror obrascu, gdje se šok postizao davajući užasu nevino obličje djeteta, igračke ili klauna. Ovdje tu ulogu igraju nevini vjerski praznik ili provincijska svadba, sa sve djecom i klaunima, ali efekt-šoka ipak izostaje. Baš, uostalom, kao u horror filmovima, gdje odavno više ne očekujemo čudovište iz močvare, već s nepojamnom dosadom na licu čekamo kad će ona slatka plavooka djevojčica u majici na Hello Kitty dohvatiti tatinu motornu pilu. Bolesni stihovi o Vukovaru i Srebrenici odavno se više ne pjevaju samo na otkrivanjima spomenika Draži Mihailoviću, okupljanjima ratnih veterana ili promocijama seoskih četničkih vojvoda: danas je to obavezni dio repertoara na svadbama, slavama, rođendanima i maturalnim zabavama, ili o crkvenim blagdanima poput bratunačkih Makivija, davnih i nesretnih makabejskih mučenika, Makaveja. Ima o tome poučna jedna priča, nije Kožin vic, već pripovijetka objavljena u razmjerno popularnoj zbirci, možda ste čitali, Biblija se zove. Elem, imala majka Solomonija iz plemena Makabejaca sedam sinova, Habima, Antonina, Guriaha, Eleazara, Eusebona, Hadima i Marcela, što su se za vladavine seleukidskog cara Antioha Epifana odbili pokloniti Zeusu mjesto Jahvi. Zbog toga su, zajedno sa svojim starim učiteljem Eleazarom — jedan po jedan, od najstarijeg do najmlađeg — pred očima majke Solomonije najstrašnije mučeni i javno pogubljeni. Sve od tada, štuju se na taj dan makabejski mučenici, sedmoro braće i njihov učitelj, osmorica Makaveja što su glavom platili ispovijedanje pogrešne vjere. Ima i o tom štovanju zgodna priča, zapravo autentično, tradicionalno srpsko narodno vjerovanje za blagdan Svetih mučenika Makaveja: osim što se općenito smatra da se na Makivije iz nekog razloga nije mudro kupati u rijeci, vjeruje se i kako čovjek, ako ne poštuje Makivije, može pući na živce ili pomjeriti pameću. U nekim krajevima Srbije takve se onda kadi bosiljkom, a ponegdje smatraju da im se neće pronaći lijeka dok ne izbroje sve sjemenke u maku. Vi ćete, jasno, reći da je riječ o pukom praznovjerju, ali gledajući Bratunčane kako se drže za ruke i uz mangupski smiješak sandžaklijskim muslimanima prijete Vukovarom i Srebrenicom, jedino je prihvatljivo objašnjenje kako su — pošemerili pameću. Ne samo da ne poštuju svete Makaveje već ih na njihov blagdan otvoreno i brutalno zajebavaju zazivajući novu Srebrenicu — mjesto gdje su upravo biblijski, kao u Knjizi o Makabejcima, pogubljene sve muške glave pogrešne vjere. Na dan, eto, kad su pogubljena osmorica makabejskih mučenika, oni bi ih pobili ne osam, već osam hiljada. Nazovite to, rekoh, praznovjerjem, ali ponudite onda drugo objašnjenje. Nije pred zgradom Opštine Bratunac — ili na onoj svadbi, ili gdje se već pjeva ovih vrelih dana Gospojinskog posta — masovne grobnice po Sandžaku prizivalo apstraktno Zlo, Satana ex machina, čudovišta s kokardama iz ravnogorske močvare, već ono njegovo banalno, svakodnevno lice, u razgaženim štiklama ili dječjim majicama na Hello Kitty — nasmijano lice pomjerene pameti. Nije stoga naivno vjerovati u makabejsko prokletstvo. Naivno je vjerovati da se to liječi bosiljkom i makovim zrnom. Zadnjih meseci po danu uhvaćeno je 37 ilegalnih komunista od kojih 22 streljano, streljano je 50 komunističkih jataka kod kojih je nađena veća količina oružja i od naših ljudi opljačkana sprema. U čišćenju učestvovali oko 500 ljudi, koji su dolazili do Čukarice. Živan Lazović morao je da dođe da bi vam pokazao šta se može da uradi... Svi strahuju od komunista. Njih je pun Beograd. Hitno Saši naredi da mi dođe na Rasov teren, da organizujem rad »Crnim trojkama« i da počnem ubijanje poznatih komunista u Beogradu. Nemam municije i automatskog oružja, kao ni materijalnih sredstava, a najmanje junaka. Hranu i ostalo primaju od Nemaca. Ljudstvo je većinom raspoređeno za čuvanje bunkera i puteva... Masovna pljačka naroda vrši se bez sprečavanja. Sada ih gonimo na sve strane i ubijamo sve što ih simpatiše. Za ovaj kraj ne brinite, prečistićemo sa ovim izrodima bez milosti. Sa 400 ljudi nalazim se u selu Boleču, srez Grocka. Selo sam blokirao 27 - XII u 4 sata izjutra, pretres otpočeo u 8 časova, uhvaćeno 11 aktivnih komunista i 15 simpatizera. Održao sam govor pred 1000 ljudi. Iz sela uopšte niko ne veruje da nas uopšte ima. Selo je potpuno komunizirano... Svi pohvatani komunisti likvidirani i to: 30, 10 iz Boleča i 20 iz ostalih sela. Izvedeno 11 opasnih komunista. Upad izvršen u centar grada. Nemci zbunjeni, Ljotićevci stali pod oružje... Akcijom rukovodio kapetan Nedić Neško. Komandant vračarske brigade, kome je dodeljeno ovo selo, video sam, sa sobom vodi 20 vojnika, većinom policisko odelo sa policiskim pločicama na grudima. Stalno boravi u jednom kraju, većinom blizu železničke stanice na kojoj ima 50 Nemaca, te je na ovaj način obezbeđen da ga komunisti ne napadaju... Istrebljenje ne samo jataka već i simpatizera komunističkih, u toku je. Četnici i narod sa sekirama gone, razoružavaju i ubijaju sve. Četnici su svi u pokretu i u gonjenju... Nemačke trupe, koje su bile na terenu odlaze i ostavljaju četnike za čišćenje terena.